mr Dejan Abazović
Odluka Evropskog savjeta da na direktnu intervenciju hrvatskog premijera Andreja Plenkovića iz zaključaka o proširenju izbriše precizne vremenske odrednice i rokove za zatvaranje pregovaračkih poglavlja sa Crnom Gorom, jasno je razotkrila političku pozadinu procesa koji se već duže odvija iza kulisa. Zvanični Zagreb ovaj je potez opravdao potrebom rješavanja osam otvorenih bilateralnih pitanja. Politički tajming i ekspresna, gotovo sinhronizovana reakcija opozicionog DPS-a, ukazuju na znatno dublje motive od onih koji se javno saopštavaju.
Razloge ove briselske operacije treba tražiti u unutarpolitičkom kalendaru Crne Gore. Redovni parlamentarni izbori najvjerovatnije će biti održani sredinom naredne godine. Aktuelna parlamentarna većina i Vlada na te izbore treba da izađu sa ozbiljnim rezultatom – snažnim zamahom socio-ekonomskih reformi tj. uspješnom implementacijom Euromodela, koji u značajnoj mjeri predviđa podizanje zarada i opšteg životnog standarda građana. Ako bi se uz taj ekonomski iskorak u isto vrijeme dogodio i istorijski uspjeh u vidu potpisivanja Ugovora o pristupanju Evropskoj uniji, to bi aktuelnoj vlasti dalo snažan vjetar u leđa i praktično zacementiralo političku pobjedu na izborima.
Odlaganjem potpisivanja ugovora i izbacivanjem jasnih rokova sprječava se da se taj uspjeh ostvari i prije održavanja izbora, čime se direktno otvara prostor za politički oporavak bivšeg režima. Reakcija DPS-a na izjavu premijera Andreja Plenkovića, koji je požurio da optuži Vladu za usporavanje evropskog puta, jasno pokazuje da je riječ o zajedničkom političkom interesu. Time se Hrvatska miješa u unutrašnje političke prilike u Crnoj Gori, na način da indirektno utiče na izborni rezultat i pomaže povratak opozicije na vlast.
Pored unutrašnjeg i geopolitičkog aspekta, nemoguće je zanemariti ni regionalnu dimenziju ovog pitanja. Državama u našem okruženju ali i drugim regionalnim akterima, politički u potpunosti odgovara koncept da čitav Zapadni Balkan jedinstveno, u “paketu”, pristupi EU. Uspjeh Crne Gore kao apsolutnog predvodnika i prve naredne članice EU, predstavlja “negativan” odraz u ogledalu njihove režimske politike. Usporavanje Podgorice na samom cilju ide direktno u prilog onim regionalnim interesima koji priželjkuju da Crna Gora ostane zarobljena u regionalnom prosjeku i sačeka ostale države Zapadnog Balkana, čime se dodatno stvara prostor za djelovanje vanjskih faktora kojima ne odgovara stabilnost i evropska perspektiva ovog prostora.
Crna Gora u ovoj situaciji ne smije posustati. Njen stav ne treba da bude nepromišljen, već dosledan, odmjeren i dostojan samopoštovanja nacije i države. Bez odlaganja, moramo pokazati iskreno i intenzivno zalaganje za rješavanje svih otvorenih pitanja sa Hrvatskom koja se tiču vladavine prava, prošlosti i civilizacijskih tekovina. Po pitanju razgraničenja i kopnene granice, stav mora ostati dosledan i dostojan suverene države – obavezujuća međunarodna arbitraža.
Da bi se aktuelna pozicija odbranila, Crna Gora mora bez odlaganja pokrenuti sveobuhvatnu diplomatsku akciju. Realizacija ovih diplomatskih aktivnosti mora biti precizno isplanirana, strateški definisana i pravovremeno pokrenuta prema svim državama članicama EU i samoj briselskoj administraciji. Podgorica mora detaljno predstaviti svoju poziciju i napore koje ulaže u rješavanje otvorenih pitanja sa Zagrebom, ali i jasno ukazati na uzroke i posljedice hrvatske inicijative na unutrašnju političku stabilnost Crne Gore, kao i na štetne efekte po dešavanja u regionu i šire geopolitičke prilike.
Na kraju, u cijelom ovom procesu od presudne je važnosti sinhronizovati aktivnosti i pažljivo ispratiti djelovanje Ministarstva vanjskih poslova, kao i cjelokupnog diplomatsko-državnog aparata. Potrebno je osigurati potpunu posvećenost i odgovornost svih donosilaca odluka kako bi se spriječilo da bilo kakvi unutrašnji opstruktivni djelovi ili pojedinci unutar same vlasti, radi usko stranačkih ili ličnih kalkulacija, oslabe pregovaračku poziciju i državne i nacionalne interese Crne Gore.
„Suverenitet države je neodvojiv od demokratije. Niti jedna vlast nije legitimna ako ne izvire iz neposredne i slobodne volje nacije, i niti jedna strana sila nema pravo da diktira ko će vladati suverenim narodom.“ – Šarl de Gol
