mr Dejan Abazović
Zašto pišem ovaj tekst?
Kako će vještačka inteligencija uticati na radna mjesta u Crnoj Gori? Može li naša javna uprava pružati brže i kvalitetnije usluge građanima? Hoće li domaće kompanije iskoristiti nove tehnologije da postanu produktivnije i konkurentnije ili ćemo i dalje uglavnom koristiti rješenja razvijena u drugim državama? To nijesu pitanja daleke budućnosti. Od odgovora na njih zavisiće dio našeg ekonomskog razvoja, kvalitet javnih usluga i mogućnosti koje ćemo pružiti budućim generacijama.
Upravo zato pišem ovaj tekst. Želim da ukažem na prilike koje vještačka inteligencija otvara za Crnu Goru, ali i na rizike koje nosi odlaganje promjena. Smatram da je važno da već sada razgovaramo o tome gdje nam je AI najpotrebnija, kako da pripremimo zaposlene za promjene i na koji način da ograničena sredstva usmjerimo u projekte koji donose mjerljive rezultate.
Ovom temom bavim se i iz perspektive svog dugogodišnjeg radnog iskustva u javnoj upravi i različitim institucijama sistema. To iskustvo omogućilo mi je da bolje razumijem izazove funkcionisanja institucija, značaj kvalitetnih javnih politika i potrebu da se reforme zasnivaju na konkretnim ciljevima, a ne samo na deklarativnim opredjeljenjima. Vjerujem da takav pristup treba primijeniti i na razvoj vještačke inteligencije.
Za Crnu Goru je ovo posebno važno u kontekstu pristupanja Evropskoj uniji. Članstvo ne podrazumijeva samo usklađivanje zakonodavstva, već i sposobnost da razvijamo modernu administraciju, konkurentnu privredu i kadrove koji mogu odgovoriti zahtjevima evropskog tržišta. Ako želimo da smanjimo razvojni jaz i iskoristimo mogućnosti koje pruža evropska saradnja, potrebno je da tehnološku transformaciju planiramo na vrijeme.
U tekstu razmatram mogućnosti primjene vještačke inteligencije u javnoj upravi i privredi i predlažem okvir petogodišnjeg plana za period 2027–2031. godine. Taj predlog nije gotov odgovor na sve izazove, već polazna osnova za stručnu raspravu o prioritetima, ulaganjima i odgovornostima.
Vjerujem da Crna Gora ne mora biti među najvećim proizvođačima vještačke inteligencije da bi od nje imala značajnu korist. Ali mora znati šta želi da postigne i kako da to ostvari. Vrijeme je da o ovoj tehnologiji počnemo da razmišljamo ne samo kao o novini koju treba pratiti, već kao o razvojnoj mogućnosti koju treba planski i odgovorno iskoristiti.
AI postaje pitanje ekonomske moći
Vještačka inteligencija (AI) više nije samo tehnološka inovacija niti tema rezervisana za naučne laboratorije i velike tehnološke kompanije. Ona postaje jedan od ključnih činilaca ekonomske konkurentnosti država, produktivnosti preduzeća, kvaliteta javnih usluga i promjena na tržištu rada. Pitanje više nije da li će AI promijeniti način na koji proizvodimo, poslujemo i radimo, već ko će tu promjenu iskoristiti za ubrzanje razvoja, a ko će zaostati.
U svijetu se oblikuje nova tehnološka konkurencija u kojoj Sjedinjene Američke Države i Kina imaju značajne prednosti u razvoju naprednih modela, investicijama, računarskoj infrastrukturi i finansiranju inovativnih kompanija. Evropska unija (EU), uprkos razvijenoj industriji, snažnom istraživačkom potencijalu i velikom jedinstvenom tržištu, suočava se sa izazovom da očuva svoju konkurentnost i smanji tehnološku zavisnost od drugih globalnih centara moći.
Zbog toga se vještačka inteligencija mora posmatrati kao pitanje dugoročne ekonomske politike. Države koje budu uspješnije u njenoj primjeni moći će da proizvode više uz iste ili manje resursa, razvijaju nove proizvode i usluge, unapređuju javnu upravu i privlače investicije. One koje budu sporije mogle bi se suočiti sa slabijim rastom produktivnosti, gubitkom konkurentskih prednosti i sve većom zavisnošću od tehnologija koje razvijaju drugi.
Međunarodni monetarni fond (MMF) u analizi „How Europe Can Capture the AI Growth Dividend“ iz novembra 2025. procjenjuje da bi usvajanje vještačke inteligencije moglo povećati produktivnost evropske ekonomije za približno 1,1 odsto kumulativno tokom pet godina. Ova procjena ne znači da će evropski BDP rasti 1,1 odsto godišnje zahvaljujući AI. Ona ukazuje na potencijalni dobitak u produktivnosti, koji zavisi od toga koliko će kompanije uspješno integrisati tehnologiju u svoje poslovanje.
U svom obraćanju o Evropi i globalnoj trci za AI iz septembra 2026. godine, MMF dodatno ukazuje na mogućnost da vještačka inteligencija dugoročno poveća potencijalnu godišnju stopu globalnog ekonomskog rasta za približno 0,1 do 0,8 procentnih poena. Raspon procjene pokazuje da konačni rezultat nije unaprijed određen. On će zavisiti od tehnološkog napretka, investicija, obrazovanja, dostupnosti energije i sposobnosti država i kompanija da AI pretvore u stvarnu ekonomsku vrijednost.
Drugim riječima, vještačka inteligencija sama po sebi ne garantuje ekonomski rast. Ona stvara mogućnost za rast, ali rezultat zavisi od odluka koje države, preduzeća i društva donose danas.
EU: od regulacije ka velikim investicijama
EU je rano prepoznala potrebu da se razvoj vještačke inteligencije uskladi sa zaštitom ljudskih prava, privatnosti i bezbjednosti. Međutim, kvalitetan regulatorni okvir nije dovoljan ako Evropa ne razvija sopstvene tehnološke kapacitete i ako njene kompanije ne mogu da obezbijede kapital potreban za inovacije.
Evropski izazov zato ima nekoliko dimenzija. Prva je nedovoljna dostupnost velikih računarskih kapaciteta potrebnih za razvoj i obuku naprednih AI modela. Druga je teži pristup finansiranju za inovativne kompanije koje žele da prerastu nacionalna tržišta i postanu globalno konkurentne. Treća je sporije usvajanje novih tehnologija u dijelu evropske privrede, posebno među malim i srednjim preduzećima. Četvrta se odnosi na dostupnost stručnjaka, kvalitet podataka i energiju potrebnu za rad sve zahtjevnije digitalne infrastrukture.
Evropska komisija je 30. jula 2026. pokrenula poziv za uspostavljanje do sedam AI gigafabrika u Evropi. Inicijativa predviđa do deset milijardi eura javne podrške i očekuje mobilisanje najmanje 20 milijardi eura privatnih ulaganja. Cilj je da se značajno povećaju evropski računarski kapaciteti i omogući širi pristup infrastrukturi potrebnoj za razvoj i primjenu napredne vještačke inteligencije.
Ovaj projekat predstavlja važan signal da Evropa želi da bude više od tržišta na kojem se koriste tehnologije razvijene u drugim djelovima svijeta. Namjera je da evropska privreda, istraživačke institucije i inovativne kompanije dobiju veće mogućnosti za razvoj sopstvenih proizvoda, uz smanjenje strateške zavisnosti od ograničenog broja stranih dobavljača.
Ipak, ulaganje u infrastrukturu samo je jedan dio rješenja. Veliki računarski sistemi zahtijevaju ogromne količine energije, pa se razvoj AI mora povezati sa pouzdanim snabdijevanjem električnom energijom, unapređenjem energetskih mreža i održivim korišćenjem resursa. Istovremeno, dostupnost računarskih kapaciteta neće sama po sebi proizvesti inovacije ako kompanije nemaju stručnjake, kapital i poslovne modele koji omogućavaju komercijalnu primjenu novih tehnologija.
Evropa zato mora istovremeno ulagati u infrastrukturu, istraživanje, razvoj kompanija i obrazovanje. Jednako važno je da se AI ne zadržava u velikim tehnološkim centrima, već da postane dostupna industriji, malim i srednjim preduzećima, univerzitetima i javnim institucijama širom Evrope.
Za Crnu Goru je ova promjena značajna iako nije među državama koje mogu samostalno finansirati izgradnju velikih AI gigafabrika. Njena prilika je u povezivanju sa evropskim istraživačkim i inovacionim programima, korišćenju dostupnih računarskih kapaciteta i razvoju specijalizovanih rješenja koja mogu imati tržišnu vrijednost i izvan domaćeg tržišta.
Nestanak zanimanja ili promjena načina rada?
Uticaj vještačke inteligencije na radna mjesta jedno je od pitanja koje izaziva najveću zabrinutost. AI već može da piše tekstove, prevodi, obrađuje dokumentaciju, analizira podatke, generiše programski kod i obavlja dio zadataka koji su do nedavno zahtijevali značajno vrijeme i stručnost zaposlenih.
Međunarodna organizacija rada u studiji „Generative AI and Jobs: A Refined Global Index of Occupational Exposure“ iz 2025. godine procjenjuje da je približno svaki četvrti zaposleni u svijetu u zanimanju koje je u određenoj mjeri izloženo generativnoj AI. Oko 3,3 odsto svjetske zaposlenosti pripada kategoriji najviše izloženosti.
Međutim, izloženo2st AI ne znači automatski da će zaposleni izgubiti posao. Ona označava mogućnost da tehnologija promijeni ili preuzme dio zadataka koji čine određeno zanimanje. U mnogim profesijama AI će vjerovatnije promijeniti način rada nego potpuno zamijeniti čovjeka.
Sličnu sliku pružaju istraživanja Zajedničkog istraživačkog centra Evropske komisije. Oko 30 odsto radnika u EU koristilo je AI alate u poslu najmanje jednom tokom prethodnih 12 mjeseci obuhvaćenih istraživanjem. Dosadašnji ukupni efekat na zaposlenost bio je ograničen i često pozitivan, ali se mijenjaju sadržaj poslova, potrebne kompetencije i organizacija rada.
To ne znači da rizici nijesu ozbiljni. Administrativni poslovi, rutinska obrada dokumentacije, dio korisničke podrške i pojedini početni poslovi u stručnim djelatnostima mogu biti pod značajnim pritiskom automatizacije. Posebno treba pratiti položaj mladih koji tek ulaze na tržište rada, jer se dio početnog profesionalnog iskustva stiče kroz zadatke koje AI može djelimično preuzeti.
Istovremeno, nastaju nove potrebe za stručnjacima koji razvijaju i integrišu AI sisteme, upravljaju podacima, provjeravaju kvalitet rezultata, štite digitalnu infrastrukturu i prilagođavaju tehnologiju konkretnim poslovnim procesima.
Najvažnije pitanje, dakle, nije samo koliko će radnih mjesta nestati, već kakva će nova radna mjesta nastati, koje će vještine biti potrebne i kako će se raspoređivati ekonomske koristi od povećanja produktivnosti.
Ako AI omogući preduzeću da isti posao obavlja uz manje troškove, dobit ne mora biti ostvarena isključivo smanjenjem broja zaposlenih. Ona može biti iskorišćena za povećanje zarada, razvoj novih proizvoda, širenje poslovanja i otvaranje novih radnih mjesta. Takav ishod, međutim, ne nastaje automatski. Potrebne su politike obrazovanja, prekvalifikacija, podsticanja inovacija i zaštite zaposlenih koji se suočavaju sa promjenama.
Zato evropska strategija AI mora povezati tehnološki napredak sa obrazovanjem, cjeloživotnim učenjem i socijalnim dijalogom. Cilj ne treba da bude zaustavljanje automatizacije, već stvaranje uslova da ljudi mogu da se prilagode promjenama i učestvuju u koristima koje nova tehnologija donosi.
Prilika koju ne smijemo propustiti
Za Crnu Goru vještačka inteligencija nije samo pitanje praćenja evropskih trendova. Ona može postati jedan od instrumenata za povećanje produktivnosti, modernizaciju javne uprave, unapređenje turističke ponude i razvoj novih tehnoloških proizvoda i usluga.
Kao mala ekonomija sa ograničenim finansijskim i ljudskim resursima, Crna Gora ne može niti treba da kopira investicione modele najvećih svjetskih sila. Njen cilj treba da bude da pametno koristi postojeće tehnologije, razvija sopstvena rješenja tamo gdje ima prednosti i povezuje se sa evropskim i regionalnim istraživačkim i poslovnim mrežama.
Važna osnova za takav pristup već postoji. Strategija pametne specijalizacije Crne Gore 2026–2031. godine, koju je Vlada donijela u junu 2026, sa Akcionim planom za 2026–2027. godinu obuhvata 100 aktivnosti ukupne vrijednosti 94,7 miliona eura. Taj iznos odnosi se na aktivnosti Akcionog plana u cjelini, a ne na posebno opredijeljena sredstva za vještačku inteligenciju.
Strategija, međutim, otvara prostor da se AI poveže sa prioritetima crnogorskog razvoja, među kojima su ICT i digitalne inovacije, održivi turizam, poljoprivreda, energija i životna sredina. To je važno jer primjena vještačke inteligencije ima najviše smisla kada rješava konkretne probleme privrede i društva, umjesto da se razvija kao izdvojena tehnološka inicijativa.
Dodatnu osnovu predstavlja izvještaj o spremnosti crnogorske javne uprave za AI, koji su Ministarstvo javne uprave i UNDP predstavili u maju 2025. godine. Izvještaj ukazuje na potrebu jačanja znanja, infrastrukture, kvaliteta podataka, interoperabilnosti institucija i regulatornog okvira. Poseban potencijal prepoznat je u oblastima turizma, energetike i zaštite životne sredine.
Ovi dokumenti ukazuju na važnu činjenicu: Crna Gora već ima razvojne politike koje se mogu povezati sa AI, ali je potrebno uspostaviti jasnu koordinaciju, odrediti prioritete i osigurati da se projekti sprovode uz mjerljive rezultate.
Najveći rizik nije to što Crna Gora neće razviti sopstveni model vještačke inteligencije veličine najvećih svjetskih sistema. Mnogo veći rizik je da domaća privreda i institucije budu spore u usvajanju AI, dok konkurentske ekonomije povećavaju produktivnost, razvijaju nove proizvode i privlače investicije.
Gdje AI može donijeti najveću korist crnogorskoj privredi?
Turizam je jedna od oblasti u kojima Crna Gora može relativno brzo ostvariti konkretne koristi. AI može pomoći u predviđanju turističke tražnje, optimizaciji cijena i kapaciteta, višejezičkoj komunikaciji sa gostima, personalizaciji ponude, upravljanju rezervacijama i smanjenju potrošnje energije. Za male turističke kompanije posebno je važno što mnoge od ovih mogućnosti ne zahtijevaju razvoj sopstvenih modela, već prilagođavanje i integraciju postojećih rješenja.
U energetici se AI može koristiti za prognoziranje potrošnje, predviđanje proizvodnje iz obnovljivih izvora, rano otkrivanje kvarova i efikasnije održavanje infrastrukture. U poljoprivredi može pomoći u preciznijem navodnjavanju, otkrivanju bolesti biljaka, planiranju proizvodnje i smanjenju gubitaka. U zaštiti životne sredine može unaprijediti praćenje kvaliteta vazduha i vode, upravljanje otpadom i otkrivanje šumskih požara.
Finansijski sektor može imati koristi od automatizacije rutinske obrade dokumentacije, unapređenja korisničke podrške i otkrivanja sumnjivih transakcija. Primjena u ovim oblastima mora biti praćena odgovarajućim kontrolama, zaštitom podataka i ljudskim nadzorom, posebno kada sistemi utiču na prava građana ili donose odluke sa značajnim finansijskim posljedicama.
Posebnu priliku predstavlja javna uprava. AI može olakšati pretraživanje propisa, pripremu odgovora na upite građana, klasifikaciju dokumentacije, pronalaženje nedostajućih podataka i obradu zahtjeva. Takva rješenja mogu smanjiti administrativno opterećenje, ubrzati postupke i osloboditi zaposlene za složenije poslove.
Ipak, uspješna primjena zavisi od kvaliteta podataka i uređenosti poslovnih procesa. Nije dovoljno postojeću dokumentaciju samo pretvoriti u elektronski oblik. Potrebno je obezbijediti da podaci budu tačni, ažurni, standardizovani i dostupni za zakonitu i bezbjednu razmjenu.
Crna Gora može razvijati i specijalizovana AI rješenja koja dobro razumiju crnogorski jezik, domaće propise i lokalne poslovne potrebe. Takvi proizvodi mogli bi biti korisni i na regionalnom tržištu, naročito u oblastima javnih usluga, turizma i poslovne informatike.
Petogodišnji plan razvoja vještačke inteligencije u Crnoj Gori 2027–2031.
Da bi ove mogućnosti postale stvarnost, Crnoj Gori je potreban konkretan petogodišnji plan razvoja vještačke inteligencije. Njegov cilj ne bi trebalo da bude ulaganje u tehnologiju radi tehnološkog prestiža, već povećanje produktivnosti, modernizacija javnih usluga, razvoj domaćih kompanija i priprema zaposlenih za promjene na tržištu rada.
Plan treba uskladiti sa Strategijom pametne specijalizacije 2026–2031, digitalnim politikama, reformom javne uprave, obavezama iz procesa pristupanja Evropskoj uniji i pravilima koja se odnose na zaštitu podataka, sajber-bezbjednost i odgovornu primjenu AI. Prije usvajanja potrebno je provjeriti aktuelni status zasebne nacionalne strategije vještačke inteligencije i utvrditi koje se mjere već sprovode kroz postojeće državne dokumente.
Prva godina, 2027, treba da bude posvećena uspostavljanju temelja. Potrebno je usvojiti ili ažurirati nacionalni strateški okvir za AI, definisati odgovornosti institucija i uspostaviti međuresorno tijelo koje bi povezalo javnu upravu, privredu, univerzitete i organizacije zaposlenih. Istovremeno treba popisati postojeće AI projekte, digitalnu infrastrukturu, podatke, stručnjake i potrebe preduzeća. Za svaku prioritetnu oblast treba utvrditi početne pokazatelje, kako bi se rezultati mogli mjeriti tokom narednih godina. U ovoj fazi treba odabrati prve pilot-projekte sa jasnim ciljevima, procijenjenim troškovima i odgovornim nosiocima.
Druga godina, 2028, treba da bude posvećena znanju i prvim produkcionim uslugama. Potrebno je pokrenuti programe AI pismenosti za građane, praktične obuke za zaposlene i specijalizovane programe za IT stručnjake. Škole i univerziteti treba da razvijaju znanja iz informatike, matematike, analize podataka i bezbjedne primjene AI. U javnoj upravi treba pustiti u rad prve provjerene sisteme, na primjer pomoćnika za pretraživanje propisa i službenih dokumenata ili digitalnog asistenta za objašnjavanje administrativnih procedura. Takvi sistemi moraju se zasnivati na pouzdanim izvorima, jasno ukazivati na ograničenja i omogućavati ljudsku provjeru odgovora.
Treća godina, 2029, treba da donese snažniju podršku privredi i domaćim inovacijama. Država bi trebalo da uspostavi transparentan program vaučera i sufinansiranja AI projekata za mala i srednja preduzeća. Podrška treba da bude usmjerena na rješenja koja mogu dokazati ekonomsku korist, bilo kroz rast produktivnosti, smanjenje troškova, unapređenje usluga ili razvoj novih proizvoda. Posebne programe treba usmjeriti na turizam, energetiku, poljoprivredu, zaštitu životne sredine i finansijske usluge. Istovremeno treba ojačati saradnju univerziteta, startapa i privrede kako bi istraživački rezultati mogli da postanu tržišni proizvodi.
Četvrta godina, 2030, treba da bude usmjerena na širenje uspješnih rješenja i jačanje domaćih kapaciteta. Projekti koji su dokazali svoju vrijednost treba da se prošire na veći broj institucija i kompanija, dok projekte koji ne ostvaruju očekivane rezultate treba unaprijediti ili obustaviti. Crna Gora treba da obezbijedi pristup potrebnim računarskim kapacitetima kroz evropske programe, regionalnu saradnju i pouzdane komercijalne servise. Izgradnja velikih podatkovnih centara ne treba da bude sama sebi cilj, već odluka koja se donosi tek nakon analize potražnje, cijene energije i dugoročne ekonomske opravdanosti. U ovoj fazi treba razvijati i kvalitetne skupove podataka za crnogorski jezik, javne usluge i prioritetne privredne sektore.
Peta godina, 2031, treba da bude posvećena nezavisnoj evaluaciji i pripremi narednog razvojnog ciklusa. Potrebno je izmjeriti koliko su investicije doprinijele produktivnosti, uštedama, kvalitetu javnih usluga, razvoju domaćih kompanija i stvaranju novih kompetencija. Posebno treba analizirati uticaj na zaposlenost i potrebe za prekvalifikacijama. Rezultati evaluacije treba da budu javni, a sredstva usmjerena na projekte koji su dokazali ekonomsku i društvenu vrijednost.
Finansiranje i odgovornost za rezultate
Petogodišnji plan mora imati realan model finansiranja. Potrebno je kombinovati sredstva državnog budžeta, programe Evropske unije, pretpristupnu podršku, istraživačke i inovacione programe, međunarodne razvojne institucije i privatne investicije. Aktivnosti Strategije pametne specijalizacije mogu biti jedna od osnova za povezivanje projekata, ali se ukupna vrijednost njenog Akcionog plana ne smije predstavljati kao budžet namijenjen AI.
Prije određivanja ukupnog iznosa treba izračunati troškove po projektima i institucijama, uključujući razvoj, nabavku, održavanje, obuku zaposlenih, zaštitu podataka i sajber-bezbjednost. Važno je finansirati ne samo početak projekta već i njegov dugoročni rad.
Uspjeh plana treba mjeriti kroz nekoliko ključnih pokazatelja. Potrebno je pratiti udio preduzeća koja aktivno koriste AI i ostvarene poslovne koristi, broj zaposlenih koji su stekli i primijenili nove kompetencije, broj AI usluga javne uprave koje su u produkcionom radu, broj domaćih proizvoda koji su stigli do tržišta, kao i promjene produktivnosti, zaposlenosti i tražnje za novim vještinama.
Kao konkretan predlog, Crna Gora bi do kraja 2031. mogla imati najmanje deset AI usluga javnog sektora u produkcionom radu, sa jasno utvrđenim koristima, odgovornim vlasnicima, bezbjednosnim provjerama i ljudskim nadzorom gdje je potreban. To je predloženi cilj za raspravu, a ne već usvojena državna obaveza. Ostale brojčane ciljeve treba utvrditi nakon početnog mjerenja tokom 2027, kako bi bili realni i zasnovani na podacima.
Posebno je važno uspostaviti godišnje javno izvještavanje o utrošenim sredstvima, ostvarenim rezultatima i rizicima. Time bi se omogućilo da građani, privreda i institucije procijene da li ulaganja donose očekivanu korist. AI projekti ne treba da se ocjenjuju po tome koliko su tehnološki atraktivni, već po tome koliko dobro rješavaju stvarne probleme.
Od korisnika tuđih tehnologija do stvaranja nove vrijednosti
Vještačka inteligencija otvara mogućnost za povećanje produktivnosti, stvaranje novih proizvoda, modernizaciju javnih usluga i razvoj kvalitetnijih radnih mjesta. Međutim, ti rezultati neće nastati sami od sebe. Oni zavise od ulaganja, znanja, kvaliteta institucija, dostupnosti podataka i sposobnosti privrede da promijeni način na koji posluje.
Evropska unija ulaže velika sredstva kako bi ojačala sopstvene AI kapacitete i svoju poziciju u globalnoj tehnološkoj konkurenciji. Crna Gora ne treba da pokušava da ponovi taj model u istim razmjerama. Njena razvojna šansa je u brzom usvajanju tehnologije, pametnom izboru prioriteta, povezivanju javnog i privatnog sektora i stvaranju specijalizovanih rješenja koja mogu biti konkurentna i izvan domaćeg tržišta.
Zato razvoj vještačke inteligencije treba da postane sastavni dio ekonomske, obrazovne i digitalne politike Crne Gore. Petogodišnji plan za period 2027–2031. mogao bi biti prilika da se od pojedinačnih inicijativa pređe na koordinisanu razvojnu politiku sa jasnim odgovornostima, održivim finansiranjem i mjerljivim rezultatima.
Najveći rizik za Crnu Goru nije to što neće razviti najmoćniji model vještačke inteligencije na svijetu. Najveći rizik je da druge ekonomije, zahvaljujući AI, postanu produktivnije, inovativnije i konkurentnije, dok mi ostanemo na nivou sporog i parcijalnog usvajanja tuđih rješenja.
Cilj Crne Gore do 2031. godine treba da bude da AI pretvori u instrument veće produktivnosti, kvalitetnijih javnih usluga, razvoja domaćih tehnoloških proizvoda i stvaranja novih prilika za građane. To nije samo tehnološki zadatak, već pitanje buduće konkurentnosti države, kvaliteta života i sposobnosti da u novoj ekonomiji sačuvamo razvojnu samostalnost.
Izvori
Međunarodni monetarni fond, Europe and the Global AI Race, septembar 2026.
Međunarodni monetarni fond, How Europe Can Capture the AI Growth Dividend, novembar 2025.
Evropski parlament, Making Europe an AI Continent, 2025.
Evropska komisija, EU launches AI Gigafactories call, jul 2026.
Zajednički istraživački centar Evropske komisije, Artificial intelligence and the changing nature of work.
Vlada Crne Gore, Strategija pametne specijalizacije 2026–2031. sa Akcionim planom za 2026–2027. godinu.
Međunarodna organizacija rada, Generative AI and Jobs: A Refined Global Index of Occupational Exposure, 2025.
UNDP Crna Gora, Montenegro presents its first AI Readiness Assessment Report for the Public Administration, maj 2025.
