Piše: mr Dejan Abazović

Rumunski predsjednički izbori, održani 4. maja 2025. godine, protresli su političku scenu Starog kontinenta. Nacionalista George Simion, lider Alijanse za ujedinjenje Rumuna (AUR), trijumfalno je osvojio prvo mjesto u prvom krugu, sa impozantnih 40% glasova. Iako nije prešao magičnu granicu od 50%, Simion je jasno stavio do znanja da je snaga njegovog pokreta nezaustavljiva. U drugom krugu, zakazanom za 18. maj, suočiće se sa liberalnim kandidatom centra, gradonačelnikom Bukurešta Nicușorom Danom. Ovaj izborni zemljotres izazvao je burne reakcije unutar EU, koja Simiona vidi kao “trn u oku”, etiketirajući ga kao antizapadnog i potencijalno proruskog političara. Međutim, dublja analiza Simionovog političkog profila i stavova otkriva složeniju sliku, koja se ne uklapa u stereotipe briselskih birokrata.

“Trumpista” sa rumunskim srcem

George Simion, 38-godišnji lider AUR-a, često je pogrešno svrstan u kategoriju proruskih političara zbog svoje euroskeptične retorike. Međutim, njegova politička platforma je daleko od crno-bijele. Simion je otvoreni obožavalac Donalda Trumpa i njegovog pokreta “Make America Great Again” (MAGA), što potvrđuje i njegova izjava: “Mi smo trumpistička stranka koja će vladati Rumunijom i učiniti Rumuniju snažnim partnerom NATO-a i saveznikom SAD.” Ova izjava jasno pokazuje njegovu privrženost zapadnim strukturama, posebno NATO-u pod američkim vođstvom, dok istovremeno izražava duboko nepovjerenje prema briselskoj birokratiji.

Simionova kritika EU-a usmjerena je na centralizovanu vlast i politike koje, prema njegovom mišljenju, ugrožavaju suverenitet nacionalnih država. On zagovara “EU kao gnijezdo raznolikih i suverenih nacija, a ne kao kruti sistem koji nameće univerzalne politike.” Ova pozicija nije inherentno antizapadna, već odražava viziju Evrope temeljenu na nacionalnom identitetu i decentralizaciji, što je u skladu sa ideologijama drugih desničarskih pokreta u Evropi, poput onog Giorgie Meloni u Italiji, koju Simion otvoreno podržava.

Njegovo protivljenje vojnoj pomoći Ukrajini dodatno komplikuje percepciju njegovog političkog stava. Simion je izjavio da “Rusija nije značajna prijetnja NATO-u” i da je “jedini rizik za istočno krilo NATO-a njegovo vlastito raspadanje“. Ova izjava izazvala je zabrinutost u EU-u, gdje se svaka kritika podrške Ukrajini automatski tumači kao proruski stav. Međutim, Simion je više puta osudio Rusiju, nazivajući Vladimira Putina ratnim zločincem, i naglasio da je njegov fokus na “prvenstvu Rumunije” unutar zapadnih struktura. Njegova zabrana ulaska u Ukrajinu i Moldaviju, zbog navodnih “antiukrajinskih aktivnosti”, dodatno je iskorištena za etiketiranje kao proruskog političara, iako on sam tvrdi da je zabrana posljedica njegovih irredentističkih stavova o ujedinjenju Rumunije sa Moldavijom.

Briselski narativ i antidemokratski pritisci

Reakcije EU-a na Simionovu pobjedu u prvom krugu otkrivaju duboku netrpeljivost između evropskih institucija i nacionalističkih pokreta. Evropski zvaničnici izrazili su zabrinutost da Simionova pobjeda “udaljava Rumuniju od zapadnog puta“, upozoravajući na moguće posljedice poput izolacije zemlje, erozije privatnih ulaganja i destabilizacije istočnog krila NATO-a. Ova retorika odražava širi obrazac u kojem EU brzo označava euroskeptične političare kao prijetnju, često zanemarujući njihovu podršku drugim zapadnim institucijama, poput NATO-a.

Francuska desničarska liderka Marine Le Pen komentarisala je izbore, rekavši da su rumunski glasači poslali “vrlo lijep bumerang” predsjednici Evropske komisije Ursuli von der Leyen, aludirajući na navodnu ulogu Brisela u poništavanju prethodnih izbora. Ovo se odnosi na kontroverzno poništavanje izbora u novembru 2024. godine, kada je ultranacionalist Calin Georgescu pobijedio, ali je rezultat proglašen nevažećim zbog navodnog “ruskog miješanja”. Simion je poništavanje nazvao “pučem” i iskoristio ga za mobilizaciju birača, tvrdeći da je to dokaz da “narod ne smije birati kandidate koji nisu po volji EU“. “Ukoliko pobedim na izborima, nominovaću Kalina Đorđeskua za premijera“, izjavio je Simion. On je naglasio da postoje različite opcije za budući politički put Rumunije, uključujući i mogućnost održavanja prevremenih izbora, ali da je rumunskom narodu obećao da će imenovati Đorđeskua za premijera države.

Ove optužbe dobijaju na težini kada se uzme u obzir da Simion uživa određenu podršku iz SAD. Američki potpredsjednik JD Vance kritikovao je poništavanje izbora 2024. godine, tvrdeći da se temelje na “slabim dokazima” i optužujući Rumuniju za gušenje političke opozicije. Simion je dodatno učvrstio svoje veze sa američkom desnicom posjetom Washingtonu, gdje je dao intervjue za medije povezane sa Trumpom, poput podcasta Stevea Bannona. Ova povezanost sa MAGA pokretom i podrška američkih konzervativaca jasno pokazuje da Simion nije antizapadni političar, već neko ko zapadni savez vidi kroz prizmu američkog, a ne evropskog vodstva.

Narod je rekao svoje

Unutar Rumunije, Simionova pobjeda izazvala je politički potres. Premijer Marcel Ciolacu podnio je ostavku nakon što je kandidat vladajuće koalicije, Crin Antonescu, završio na trećem mjestu, čime je okončana vladajuća koalicija. Ciolacu je izjavio: “Umjesto da dopustim budućem predsjedniku da me smijeni, sam sam odlučio podnijeti ostavku.” Ova ostavka signalizira duboku krizu u proevropskom establišmentu, koji se bori sa rastućim nezadovoljstvom birača zbog korupcije i ekonomskih poteškoća.

Simion je iskoristio ovo nezadovoljstvo, privukavši značajnu podršku dijaspore – 77% glasova u Italiji i 80% u Španiji – gdje rumunski radnici često rade nisko plaćene poslove. Njegova poruka o “povratku rumunskog ponosa” i “slobodnoj, poštovanoj, suverenoj zemlji” odjeknula je među glasačima koji osjećaju da ih je politički establišment iznevjerio.

Nicușor Dan, Simionov protivkandidat u drugom krugu, pokušao je izbore uokviriti kao borbu između “prozapadnog smjera Rumunije” i “antizapadnog”. On je izjavio: “Naš je zadatak uvjeriti Rumune da Rumunija treba prozapadni smjer, i na tome će se temeljiti naša kampanja u sljedeće dvije nedelje.” Međutim, ova binarna podjela zanemaruje činjenicu da Simionova vizija nije protiv Zapada, već protiv određenog modela globalističke integracije koji promoviše EU.

Simion kao ogledalo evropskih kontradikcija

George Simion predstavlja složen politički fenomen koji izaziva konvencionalne narative o “prozapadnim” i “antizapadnim” politikama. Njegova podrška Trumpovom pokretu i NATO-u, uz istovremeno protivljenje politici EU i vojnoj pomoći Ukrajini, pokazuje da biti protiv EU ne znači automatski biti protiv Zapada. Umjesto toga, Simion zagovara verziju zapadnog saveza koja stavlja naglasak na nacionalni suverenitet i američko vodstvo.

Reakcije EU-a na njegovu pobjedu, zajedno sa prethodnim poništavanjem izbora, ukazuju na antidemokratske tendencije unutar evropskih institucija. Umjesto da se bave temeljnim razlozima nezadovoljstva birača, poput ekonomskih nejednakosti i osjećaja marginalizacije, evropski zvaničnici pribjegavaju etiketiranju i pritiscima. Ovo ne samo da produbljuje jaz između EU i nacionalnih država, već i jača političare poput Simiona, čija podrška kod birača samo raste na tom otuđenju.

Rumunski izbori, stoga, nijesu samo borba za predsjedničku poziciju, već i širi referendum o budućnosti Evrope. Hoće li EU nastaviti da nameće globalističku ideologiju, rizikujući dalje otuđenje birača, ili će pronaći način da se prilagodi i da integriše rastuća nacionalistička osjećanja? Simionova kampanja, bez obzira na ishod drugog kruga, već je postavila ovo pitanje u središte evropske političke scene. Stara dama bi trebala da zna, na kraju se uvijek radi o slobodi izbora i volji naroda.