Piše: mr Dejan Abazović

U prethodnom tekstu, u kontekstu Trumpove tarifne politike, pokušao sam da sagledam slabosti američke pregovaračke pozicije, prije ostalih, u odnosu na dvije azijske zemlje Kinu i Japan. Jedva da sam tekst public-ovao pojavila se informacija da su Kina, Japan, J. Koreja i zemlje ASEAN objavile zajedničko saopštenje (asean.org/joint-statemen…) u kojem zauzimaju zajednički stav protiv “eskalacije trgovinskog protekcionizma”. U saopštenju piše da je njihov zajednički “politički prioritet” “jačanje dugoročne otpornosti” regiona, što, s obzirom na politike koje detaljno navode, jasno znači izgradnju finansijske i trgovinske infrastrukture koja ima za cilj smanjenje njihove izloženosti SAD. Zajednička aktivnost zemalja ASEAN-a koja bukvalno zahtijeva nastavak prethodnog teksta “SAD I TARIFE: SLABOSTI PREGOVARAČKE POZICIJE”.

Jačanje azijskog ekonomskog bloka

Zajedničko saopštenje Kine, Japana, Južne Koreje i zemalja ASEAN-a, objavljeno 5. maja 2025. godine, je snažno odjeknulo globalnom ekonomskom scenom. Ovim dokumentom, ključne azijske ekonomije zauzele su jedinstven stav protiv “eskalacije trgovinskog protekcionizma”, što se nedvosmisleno može protumačiti kao reakcija na protekle i potencijalne buduće trgovinske barijere, posebno one koje su dolazile iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

U srži njihove strategije nalazi se naglašeni “politički prioritet” – jačanje dugoročne otpornosti regiona. Detaljnija analiza politika koje se navode u saopštenju otkriva promišljen plan izgradnje finansijske i trgovinske infrastrukture čiji je primarni cilj smanjenje prevelike zavisnosti od američkog ekonomskog uticaja.

Ova strategija obuhvata sveobuhvatne mjere usmjerene na intenziviranje trgovinske razmjene među potpisnicama, razvoj i jačanje lokalnih tržišta obveznica, te postepeno smanjenje oslanjanja na tradicionalne zapadne finansijske institucije. Jedan od konkretnih koraka u tom pravcu je i planirano proširenje Inicijative za multilateralizaciju iz Čijang Maija (CMIM), regionalnog fonda za finansijsku stabilnost.

Posebnu važnost ima i eksplicitna podrška Regionalnom sveobuhvatnom ekonomskom partnerstvu (RCEP), najvećem trgovinskom sporazumu na svijetu koji okuplja sve potpisnice ovog saopštenja, ali izostavlja SAD. RCEP se tako pozicionira kao ključni instrument za jačanje unutrašnje ekonomske povezanosti i stvaranje snažnijeg regionalnog tržišta.

Ovakav razvoj događaja nameće zaključak da protekle trgovinske politike izvan regiona, paradoksalno, podstiču zbližavanje istočne i jugoistočne Azije u sve koherentniji ekonomski blok. Ovaj blok aktivno radi na diverzifikaciji svojih ekonomskih tokova i smanjenju rizika povezanih sa prevelikom izloženošću američkom tržištu.

Implikacije i izazovi za SAD

Ovakvo udruživanje azijskih ekonomija postavlja značajne izazove za SAD. Protekcionističke mjere, umjesto da donesu željene efekte, potencijalno mogu dovesti do ekonomske izolacije SAD u ovom ključnom globalnom regionu. Izostanak iz RCEP-a već predstavlja propuštenu priliku za direktno učešće u oblikovanju trgovinskih pravila i korišćenje benefita regionalnog ekonomskog rasta.

Smanjenje ekonomske zavisnosti azijskih zemalja od SAD neminovno će se odraziti i na slabljenje njihovog geopolitičkog uticaja u regionu. Jačanje unutrašnjih ekonomskih veza unutar Azije stvara novu dinamiku moći u kojoj SAD više ne mora nužno biti centralni ekonomski stub.

Formiranje ovog bloka i njihova strategija “jačanja otpornosti” predstavljaju direktan odgovor na nepredvidivost i potencijalnu nestabilnost američke trgovinske politike. Umjesto oslanjanja na partnera čije se politike mogu naglo mijenjati, ove zemljepokušavaju pronaći sigurnost i stabilnost u međusobnoj saradnji i integraciji.

Snaga i ograničenja azijskog saveza

Ekonomska snaga ovog udruženja je nesporna. RCEP članice zajedno čine oko 30% globalnog BDP-a i svjetske trgovine, što im daje značajan pregovarački kapacitet na međunarodnom nivou. Fleksibilnost RCEP sporazuma, koji predviđa postepeno ukidanje carina i harmonizaciju pravila, olakšava prilagođavanje različitim ekonomskim uslovima unutar bloka. Politička volja za zajedničkim djelovanjem, demonstrirana ovim saopštenjem, pokazuje zrelost regiona da prevaziđe istorijske tenzije zarad zajedničkih ekonomskih interesa. Finansijska inicijativa poput CMIM-a dodatno obezbjeđuje regionalnu finansijsku stabilnost.

Međutim, postoje i unutrašnji izazovi. Različiti ekonomski i politički prioriteti unutar ASEAN-a, kao i potencijalne tenzije uslijed rastućeg kineskog uticaja, mogu predstavljati prepreku potpunoj koheziji. Takođe, obim RCEP-a u pogledu standarda za rad, zaštitu životne sredine i digitalnu trgovinu je uži u poređenju sa nekim drugim trgovinskim sporazumima.

Uprkos ovim ograničenjima, formiranje i jačanje ovog azijskog ekonomskog bloka predstavlja značajan geopolitički i ekonomski pomak. SAD će morati pažljivo da preispitaju svoju strategiju prema ovom regionu kako bi očuvale svoj uticaj i izbjegle dalju ekonomsku izolaciju u sve multipolarnijem svijetu. Konstruktivniji pristup međunarodnoj trgovinskoj saradnji i prepoznavanje legitimnih interesa azijskih partnera biće ključni za buduće odnose.