Piše: mr Dejan Abazović

Na ivici recesije

Sjedinjene Američke Države (SAD) nalaze se u ozbiljnoj ekonomskoj situaciji, opterećene značajnim izazovima u pregovorima o trgovinskim sporazumima. Uvođenje carina, kao sredstvo za smanjenje upornog trgovinskog deficita, dodatno komplikuje ionako problematičnu ekonomsku sliku. Američka ekonomija balansira na samoj ivici recesije: “Naša ekonomija je na ivici recesije, a moramo brzo djelovati da zaštitimo američke radnike i smanjimo deficit,” upozorio je Trump 2. maja 2025. Ovo alarmantno stanje potvrđuje i ekonomista Nouriel Roubini, koji je dan kasnije izjavio da “američki dug i nestabilnost na tržištu obveznica mogli bi izazvati globalnu finansijsku krizu ako se ne preduzmu hitne mjere.” Ova analiza dubinski razmatra ekonomske i finansijske pokazatelje koji ukazuju na problematično stanje američke privrede, fokusirajući se na prodaju američkih obveznica od strane ključnih država poput Japana i Kine, te implikacije te prodaje na budućnost američke ekonomije.

Poluga u rukama trgovinskih partnera

Temeljni problem američke pregovaračke pozicije leži u ogromnom javnom dugu, koji je u martu 2025. dostigao zapanjujućih 33,8 triliona dolara, što premašuje 120% bruto domaćeg proizvoda (BDP) koji iznosi oko 28 triliona dolara. Uz to, godišnji budžetski deficit od 2 triliona dolara dodatno otežava situaciju, značajno ograničavajući fiskalnu fleksibilnost SAD u trgovinskim pregovorima. Vlada je primorana da se oslanja na kontinuirano zaduživanje putem izdavanja obveznica, što je čini ranjivom i zavisnom od stranih kreditora.

U skladu sa rečenim, u trgovinskim pregovorima države koje posjeduju značajne količine američkih obveznica imaju moćnu polugu (“leverage”). Među njima se ističu Japan, sa 1,1 trilionom dolara, i Kina, sa oko 750 milijardi dolara u martu 2025. godine. Ove obveznice predstavljaju moćno “oružje”, jer bi njihova koordinirana prodaja mogla ozbiljno destabilizovati američki finansijski sistem, stvarajući dodatni pritisak na Vašington.

Negativni pokazatelji

Ogroman trgovinski deficit SAD, koji je u 2024. godini dostigao 971 milijardu dolara, sa značajnim disbalansom u trgovini sa Japanom (60 milijardi dolara) i Kinom (350 milijardi dolara), predstavlja ključni problem. Uvođenje carina, kao pokušaj administracije da smanji ove deficite, naišlo je na snažan otpor trgovinskih partnera. Japan je, kao odgovor na američke trgovinske mjere, počeo ozbiljno razmatrati opciju prodaje značajnih količina američkih obveznica.

Trenutno stanje američke ekonomije karakteriše niz zabrinjavajućih pokazatelja. Stopa rasta BDP-a u prvom kvartalu 2025. godine iznosila je svega 1,8%, dok je inflacija porasla na 3,5%, a stopa nezaposlenosti dostigla 4,2%. Dodatno, nestabilnost na finansijskim tržištima, ilustrovana padom Dow Jones indeksa za 7% u aprilu 2025. godine, ukazuje na duboku ranjivost ekonomije, što dodatno potvrđuje Trumpovo upozorenje o nadolazećoj recesiji.

Prodaja državnog duga

Kao odgovor na trgovinske tenzije i u cilju zaštite sopstvenih ekonomskih interesa, Japan i Kina su počele sa prodajom američkih obveznica.

Japan je tokom 2024. godine prodao obveznice u vrijednosti od 150 milijardi dolara kako bi podržao oslabljeni jen. U maju 2025. godine, japansko Ministarstvo finansija nagovijestilo je potencijalnu dodatnu prodaju u iznosu od 200 milijardi dolara, što bi značajno pojačalo pritisak na tržište američkog duga.

Treba naglasiti da je Japan pod sve većim pritiskom kineske hiperprodukcije u automobilskom sektoru, što čini slobodniji pristup američkom tržištu automobila ključnim za održavanje konkurentnosti svoje industrije. Gledajući pojedinačne marke za cijelu 2024. godinu, Tojota je bila drugi najprodavaniji brend u SAD sa 1.986.954 prodatih vozila, zauzimajući tržišni udio od oko 15%. Honda je držala tržišni udio od 9% sa 1.291.490 prodatih vozila, dok je Nissan zauzimao 7% tržišta sa 865.938 prodatih primjeraka. Ostali japanski brendovi poput Subaru i Mazde imali su manje, ali i dalje značajne udjele od 4% i 3% respektivno. Prema nedavnim podacima, japanski proizvođači automobila drže značajan udio na američkom tržištu. U aprilu 2025. godine, Tojota, Honda i ostali japanski proizvođači automobila zajedno su prodali 464.372 vozila, što je povećanje od 11,8% u odnosu na prethodnu godinu. Stoga, kada se uzme u obzir kombinovana prodaja glavnih japanskih brendova kao što su Tojota, Honda i Nissan, njihov ukupan tržišni udio u SAD je značajan, vjerovatno preko 30% za 2024. godinu, a ovaj trend snažnih performansi čini se da se nastavlja i u 2025. godini.

Kina je takođe smanjila svoju imovinu američkih obveznica sa 1,1 triliona dolara u 2022. godini na 750 milijardi dolara u martu 2025. godine, prodavši oko 350 milijardi dolara u protekle dvije godine. Ovaj potez dijelom je motivisan diverzifikacijom deviznih rezervi, ali i rastućim političkim tenzijama u trgovinskim odnosima sa SAD. Kina takođe aktivno razmatra dedolarizaciju i sprovodi strategije smanjenja dijela američkog državnog duga u svojim ogromnim rezervama od 3,2 triliona dolara. Peking je zabrinut zbog mogućnosti da Vašington zamrzne ili zaplijeni kinesku imovinu u SAD, slično onome što je uradio Rusiji 2022. godine.

Dodatno, Kina smatra da bi predlog “Mar-a-Lago sporazuma” bio očajnički potez države koja ima poteškoća sa finansiranjem svog duga pod normalnim tržišnim uslovima. Prisiljavanje saveznika da drže stogodišnje obveznice bez kamate bi, prema kineskom viđenju, imalo isti efekat kao i nesposobnost ili nespremnost da se dug servisira na uobičajen način, što je suština bankrota, čak i ako se formalno ne proglasi. Kao rezultat ovih zabrinutosti, Kina je smanjila svoju zvaničnu imovinu američkih državnih obveznica za 17% u periodu od 2015. do 2022. godine, i za dodatnih 27% od 2022. do marta 2025. godine, kada je iznosila, kako smo rekli, oko 750 milijardi dolara. Kineski zvaničnici razmatraju različite alternative, uključujući diversifikaciju valuta, ulaganje u državni dug drugih razvijenih ekonomija i kupovinu zlata.

Negativne implikacije

Masovna prodaja američkih obveznica od strane Japana i Kine ima ozbiljne negativne posljedice po američku ekonomiju. Jedna od najdirektnijih posljedica je povećanje prinosa na obveznice. Prinos na 10-godišnje obveznice porastao je sa 3,8% u januaru 2025. na 4,5% u maju 2025. godine. Viši prinosi automatski povećavaju troškove zaduživanja za vladu, što dodatno otežava servisiranje ogromnog državnog duga koji iznosi oko 1 trilion dolara godišnje. Dodatno, prodaja obveznica dovodi do slabljenja dolara. U aprilu 2025. godine, američka valuta je oslabila za 5% u odnosu na korpu glavnih svjetskih valuta, što direktno utiče na povećanje cijena uvoza, podstiče inflaciju i smanjuje kupovnu moć američkih potrošača.

Nestabilnost na tržištu obveznica stvara pritisak i na druga finansijska tržišta, što se ogleda u padu S&P 500 indeksa za 8% u prvom kvartalu 2025. godine, dok je indeks volatilnosti (VIX) porastao na 25 poena, signalizirajući rastuću nesigurnost. Kombinacija svih ovih negativnih šokova, u uslovima već oslabljene ekonomije, značajno povećava vjerovatnoću ulaska u recesiju, što su potvrdila i upozorenja predsjednika Trumpa i ekonomiste Roubinija. Smanjenje privrednog rasta i porast nezaposlenosti dodatno bi smanjili poreske prihode, čime bi se pogoršala ionako teška budžetska situacija.

Generalno, američka ekonomija u prvom kvartalu 2025. godine suočava se sa ozbiljnim izazovima. BDP je pao za 0,3% na godišnjem nivou, što predstavlja prvi pad od pandemijske 2022. godine. Ovo je značajan pad u odnosu na rast od 2,4% u posljednjem kvartalu 2024. godine. Očekivanja analitičara bila su optimistična, sa predviđanjem rasta od oko 0,4%. Pad je dijelom posljedica snažnog rasta uvoza, jer su kompanije gomilale zalihe prije uvođenja novih carina, što je smanjilo BDP za oko pet procentnih poena. Uprkos padu BDP-a, poslovne investicije zabilježile su snažan rast od 21,9%, posebno u opremu, što ukazuje na pokušaje kompanija da se prilagode novim uslovima.

Potrošnja građana, koja čini značajan dio BDP-a, porasla je za samo 1,8%, što je najslabiji rast od sredine 2023. godine. Ovo usporavanje odražava oprez potrošača usred ekonomske nesigurnosti i visokih carina. Povjerenje potrošača palo je za 32%, dostižući najniži nivo od recesije 1990. godine. Inflacija je zabilježila stagnaciju u padu, ostajući iznad cilja Federalnih rezervi od 2%. Tržište rada ostaje relativno stabilno, sa kontinuiranim zapošljavanjem i rastom plata, što pruža određenu otpornost ekonomiji. Međutim, rast duga po kreditnim karticama i kašnjenja u plaćanju ukazuju na potencijalne slabosti.

Težak put oporavka

SAD imaju ograničen manevarski prostor za ublažavanje ovih rastućih rizika. Planirano smanjenje državne potrošnje od 160 milijardi dolara u narednom budžetu, iako korak u pravom smjeru, predstavlja samo mali dio ukupnog deficita. Monetarna intervencija Federalnih rezervi putem kvantitativnog popuštanja, odnosno kupovine obveznica radi stabilizacije prinosa, mogla bi imati kontraefekat podsticanja inflacije, koja je već na zabrinjavajućem nivou od 3,5%.

Pokušaj diversifikacije investitora i privlačenje domaćih ili savezničkih investitora (poput EU ili Kanade) da zamijene japanske i kineske kupce obveznica zahtijevaće značajno povećanje povjerenja u američku ekonomiju, što je u trenutnoj situaciji izuzetno težak zadatak. Konačno, umjesto eskalacije trgovinskih carina, SAD bi mogle potražiti diplomatska rješenja i trgovinske kompromise, poput smanjenja carina na japanske automobile u zamjenu za obustavu prodaje obveznica.

Neophodnost strukturnih reformi

Američka pregovaračka pozicija u trgovinskim sporazumima ozbiljno je narušena ogromnim javnim dugom, budžetskim i trgovinskim deficitima, kao i sve izraženijom ranjivošću domaće ekonomije. Prodaja američkih obveznica od strane ključnih kreditora poput Japana i Kine dodatno pojačava pritisak, prijeteći da ubrza ulazak u recesiju. Iako postoje određeni odbrambeni mehanizmi, njihova efikasnost je ograničena. Dugoročno gledano, SAD moraju preduzeti odlučne korake ka smanjenju zavisnosti od stranog kapitala i adresiranju dubokih strukturnih slabosti u svojoj ekonomiji kako bi povratile pregovaračku moć i obezbijedile stabilnu ekonomsku budućnost. To je upravo ono što predsjednik Donald Trump pokušava da uradi. Da li je na dobrom putu vrijeme, ograničeno na 4 godine, će pokazati.