Piše: mr Dejan Abazović

Rat na Bliskom istoku 2026. godine nadrastao je okvire regionalnog sukoba i transformisao se u kognitivni potres koji iz korijena mijenja globalni ekonomski poredak. Ono što danas posmatramo na svjetskim berzama nije samo uobičajena volatilnost, već manifestacija duboke sistemske krize u kojoj su tradicionalni mehanizmi zaštite kapitala otkazali poslušnost. U središtu ovog haosa nalazi se energetska blokada koja je prekinula vitalne arterije svjetske trgovine, prisiljavajući ključne aktere na poteze koji su do juče bili nezamislivi.

Likvidnosti ili sigurnost

Jedna od najvećih zamki trenutne krize jeste kretanje cijene zlata. Dok ekonomska teorija nalaže da u vremenima ratne eskalacije zlato, kao ultimativno utočište, bilježi rast, realnost na terenu pokazuje suprotan trend. U posljednjih mjesec dana cijena zlata je pala za 15,41% – sa nivoa iznad 5.200 dolara na 4.421 dolar po unci. Ovaj pad nije slučajan, već direktno odražava brutalnu matematiku preživljavanja zemalja Zaliva.

Iako je njihov strateški, dugoročni cilj prelazak na trgovinu naftom u zlatu ili alternativnim valutama kako bi se oslobodili dolarske hegemonije, trenutna blokada Hormuškog moreuza uvela ih je u fazu taktičkog očaja. Bez fizičke mogućnosti da izvezu naftu, ovi giganti su ostali bez priliva svježeg kapitala, dok njihove fiksne obaveze, ratni troškovi i potreba za održavanjem unutrašnje stabilnosti nastavljaju da rastu.

U takvoj konstelaciji, zemlje Zaliva su prisiljene da žrtvuju svoju „sigurnost” za „likvidnost” – masovno prodaju rezerve zlata na svjetskom tržištu ne zato što su izgubile povjerenje u njegovu vrijednost, već zato što im je hitno potreban gotov novac (prvenstveno dolar) kako bi održale funkcionalnost svojih država u uslovima nultog izvoza energenata.

Naravno, na cijenu zlata ne utiču samo centralne banke Zaliva, već i globalni investitori. Međutim, uobičajeni obrazac ponašanja u krizama – bijeg u sigurnu luku – ovdje je nadjačan ogromnom, iznuđenom ponudom koja dolazi iz regiona koji je istovremeno i najveći potrošač zlata i njegov ključni čuvar. Rezultat je paradoksalna pojava: u središtu najveće geopolitičke krize decenije, cijena zlata ne raste, već pada – što je najjasniji signal da se tradicionalni finansijski mehanizmi urušavaju pred silom fizičkih ograničenja.

Petrodolar i bezbjednost

Paralelno sa krizom likvidnosti, prisustvujemo i neizvjesnoj budućnosti petrodolara kao temelja globalne moći Washingtona. Decenijama stari dogovor, po kojem je američka vojna sila garantovala bezbjednost Zalivu u zamjenu za isključivo dolarsku trgovinu naftom, praktično je poništen u trenutku kada se pokazalo da zapadni vojni potencijali nisu u stanju da osiguraju nesmetan protok energenata kroz ključne pomorske rute.

Gubitak ovog „bezbjednosnog aduta” direktno se reflektuje na tržište novca. Iako dolar kratkoročno bilježi skokove zbog panične potražnje za kešom, njegovi temelji su trajno poljuljani. Investitori sve jasnije prepoznaju da valuta koja više nema podršku u energeticima gubi povjerenje kao univerzalna rezerva, što vodi ka fragmentaciji svjetskog finansijskog tržišta na zatvorene, regionalne blokove.

Berzanska kardiografija i politički marketing

Dešavanja na berzama, posebno kada je riječ o vodećim indeksima, poput S&P 500, više ne prate logiku ekonomskih fundamentala, već postaju kardiogram psiholoških manipulacija. Oštri padovi, izazvani realnošću blokade i strahom od totalnog rata, bivaju prekidani naglim i nasilnim skokovima koji su direktna posljedica političkih izjava. U tom kontekstu, uloga Donalda Trumpa i njegovih navodnih pregovora sa Iranom postaje ključni instrument spekulativnog spašavanja berze. Svaka njegova objava o „tajnim kanalima” ili „istorijskim dogovorima koji su na pomolu” djeluje kao adrenalin na tržište koje očajnički traži razlog za optimizam.

Upravo u trenutku pisanja ovog teksta, 23. marta 2026, uslijedila je najdramatičnija potvrda ove teze. Nakon što je dva dana ranije postavio ultimatum Iranu od 48 sati – prijeteći da će „obrisati” iranske elektrane ukoliko se ne otvori Hormuški tjesnac – Trump je na Truth Social objavio da su SAD i Iran imali „vrlo dobre i produktivne razgovore” te da odlaže napade na pet dana. Reakcija tržišta bila je trenutna: cijena nafte (Brent) pala je 8–13% na oko 96–103 dolara po barelu, dok su berzanski indeksi zabilježili najveći dnevni rast od početka februara. Dow Jones i S&P 500 su skočili, a indeks volatilnosti VIX se povukao sa nivoa od 32 na nešto niže nivoe.

Međutim, ono što je još uznemirujuće od same objave jeste tajming tržišnih aktivnosti koje su joj prethodile. Prema podacima Bloomberga i analizi Financial Timesa, tačno 15 minuta prije Trumpove objave – u 6:49 po njujorškom vremenu – izvršeno je trgovanje naftom u vrijednosti od 580 miliona dolara. Količina trgovanja Brentom i WTI-jem skočila je 27 sekundi prije 6:50, što je izazvalo sumnje da je neko unaprijed znao sadržaj predsjedničke objave.

“Teško je dokazati uzročnost… ali se morate zapitati ko bi bio relativno agresivan u prodaji ugovora u tom trenutku, 15 minuta prije Trumpove objave”, rekao je tržišni strateg za FT. Jedan menadžer portfelja dodao je da je niz ovakvih, dobro tempiranih trgovina izazvao frustraciju među investitorima, navodeći da je “ponedjeljak ujutro, danas nema važnih podataka, nema govornika Feda… Neko je upravo postao puno bogatiji”.

Bijela kuća je demantovala bilo kakvu umiješanost, ali je upravo ova epizoda – zajedno sa ranijim demantom pregovora od strane iranskog parlamenta – razotkrila pravu prirodu političkog marketinga: objave koje nemaju pokriće na terenu, ali pokreću milijarde dolara, često uz sumnjiv tajming.

Iranski parlamentarni govornik Mohammad-Bagher Ghalibaf je odmah demantovao Trumpove tvrdnje, nazvavši ih „fake news” kojima se manipulira finansijskim i naftnim tržištima. Prema izvještajima The Wall Street Journala, pregovori su navodno vođeni preko egipatskih, pakistanskih i zalivskih posrednika, ali bez jasnog ishoda. Ubistvo iranskog nacionalnog bezbjednosnog savjetnika Alija Larijanija, koji se smatrao ključnim pregovaračem sa Zapadom, dodatno je zakomplikovalo svaku mogućnost diplomatskog proboja.

Fiskalna stvarnost i Fed

Dok političke izjave stvaraju privremenu euforiju, realna ekonomska pozadina ostaje sumorna. Cijene nafte su od početka sukoba porasle više od 40%, dostigavši 110 dolara po barelu prije nego što su pale nakon Trumpovih najava – što je po obimu slično šoku izazvanom ratom u Ukrajini 2022. godine, koji je na kraju doveo do korekcije berzi od 25%. S&P 500 je krajem marta pao skoro 6% od januarskog vrha, a Federalne rezerve su na sastanku 18–19. marta zadržale kamatne stope u rasponu 3,5–3,75%, ali su značajno povećale prognoze inflacije. Predsjednik Fed-a Jerome Powell zauzeo je ton „jastreba”, a tržišta već uključuju oko 40% šanse za povećanje stope do jula. Implikacije bliskoistočnog rata po američku ekonomiju ocijenjene su kao „neizvjesne”, što je diplomatski način da se prizna da se situacija izmiče kontroli.

Brojke koje se ne mogu ignorisati

Kratkoročne berzanske fluktuacije ne smiju zasjeniti duboku, strukturnu krizu koja se odvija u pozadini. Krajem marta 2026. godine, Ministarstvo finansija SAD objavilo je konsolidovani finansijski izvještaj za fiskalnu 2025. godinu – a brojke su, po ocjeni stručnjaka poput Stevea Hankea sa Johns Hopkins univerziteta i bivšeg glavnog revizora SAD Davida Walkera, nedvosmislene: američka vlada je insolventna.

Stanje na dan 30. septembra 2025. godine: 6,06 biliona dolara ukupne imovine naspram 47,78 biliona dolara ukupnih obaveza. To znači da su ukupne obaveze gotovo osam puta veće od vrijednosti imovine. U samo jednoj godini, ukupna pozicija vlade (bez vanbilansnih stavki) pogoršala se za gotovo 2,07 biliona dolara, dostigavši zapanjujućih -41,72 biliona dolara.

Ako se tome dodaju i vanbilansne obaveze – nefinansirane obaveze socijalnog osiguranja i Medicare-a u narednih 75 godina – ukupne federalne obaveze premašuju 136 biliona dolara, odnosno oko pet puta godišnji BDP SAD. Kako Hanke i Walker primjećuju, ovo nije hiperbola, već direktan zaključak iz zvaničnih dokumenata Trezora kojima mediji, iz neobjašnjivih razloga, nisu posvetili pažnju.

Ovo je 29. godina zaredom da je Vladina agencija za odgovornost (GAO) izdala “disclaimer of opinion” – odnosno nije mogla da potvrdi da su finansijski izvještaji američke vlade tačni. U pitanju je, kako navode, sistemski problem koji počiva na neregularnostima u računovodstvu Pentagona i međuagencijskim transakcijama.

Da bi ove brojke približili građanima, Hanke i Walker nude jednostavan prevod: ako svaku brojku podijelimo sa 100 miliona (uklonimo osam nula), američka vlada izgleda kao domaćinstvo koje zarađuje 52.446 dolara, troši 73.378 dolara – što daje godišnji deficit od 20.932 dolara – dok mu ukupne obaveze i neizvršena obećanja iznose 1.361.788 dolara naspram imovine od svega 60.554 dolara. Takvo domaćinstvo, zaključuju autori, po svim standardima je insolventno.

Kongres, pišu, očigledno je izgubio kontrolu nad nacionalnim finansijama. Predložena rješenja – dvostranačka Fiskalna komisija i ustavni amandman koji bi uveo švajcarski model fiskalnoe kočnice – ostaju u rukama zakonodavaca koji već godinama odlažu suočavanje sa realnošću. U međuvremenu, Trumpova administracija nastavlja da troši milijarde na ratne operacije u Iranu, dok je istovremeno, prema izvještaju Trezora, država na rubu fiskalnog kolapsa.

Kaskada koja se ne može zaustaviti

Na kraju, kaskada neuspjeha koja je započela u sferi geopolitike neizbježno završava u institucijama finansijskog sistema. Bez stabilnog protoka nafte i gasa, uz sve slabiji petrodolar, i uz fiskalnu insolventnost koju je zvanično potvrdio američki Trezor, berzanski indeksi postaju tek puka fasada iza koje se odvija bolna reindustrijalizacija i prilagođavanje svijetu u kojem se moć ponovo mjeri resursima, a ne papirnim obećanjima. Svaka politička izjava koja obećava skori mir sve više liči na pokušaj da se pacijentu na samrti daje lažna nada – privremeno stabilizuje puls, ali ne liječi uzrok bolesti. Incident sa insajderskim trgovanjem naftom 23. marta 2026. samo je potvrda da je riječ o sistemu u kojem javnost igra ulogu statiste, dok se pravi novac okreće iza kulisa, na osnovu informacija koje do njih nikada ne stignu.

---

Napomena autora (prim. aut.):
Dio analize koji se odnosi na prinudnu prodaju zlata od strane zemalja Zaliva predstavlja hipotezu utemeljenu na logici likvidacionih pritisaka u uslovima potpune blokade izvoza. Zvanični podaci o transakcijama zlatnih rezervi nisu javno dostupni, ali pad cijene zlata od 15,41% u posljednjih mjesec dana – usred najveće geopolitičke krize decenije – ostavlja prostor za ovakvu interpretaciju. Podaci o kretanju cijene zlata preuzeti su sa TradingView-a (24. mart 2026).