Piše: mr Dejan Abazović

U posljednje vrijeme svjedočimo sve češćim javnim istupima predstavnika političkih partija koje sebe predstavljaju kao zastupnike manjinskih i drugih naroda u Crnoj Gori, u kojima se ističe da je njihova „matična država“ neka druga država. Upravo takve izjave predstavljaju povod za ovaj tekst, jer otvaraju potrebu za preciznim razjašnjenjem pojmova koji se u javnom prostoru koriste bez dovoljno normativne jasnoće (prim. aut.).

U javnom diskursu Crne Gore već duže vrijeme prisutna je terminološka i konceptualna nepreciznost kada je riječ o pojmovima „nacionalnost“, „etnička pripadnost“ i „matična država“. Ta nepreciznost nerijetko proizvodi političke nesporazume i dodatne društvene tenzije.

U savremenoj evropskoj pravnoj praksi, pojam nacionalnosti u pravnom smislu podrazumijeva državljanstvo – dakle, formalnu i političku pripadnost državi, iz koje proizlaze prava i obaveze, uključujući biračko pravo i pravo učešća u vršenju javnih funkcija. U tom kontekstu, za svakog državljanina Crne Gore njegova politička i pravna država može biti samo Crna Gora.

Etnička pripadnost, s druge strane, predstavlja ličnu i kolektivnu identitetsku kategoriju – kulturnu, istorijsku i jezičku. Ona je legitimna, zaštićena i ne može biti predmet osporavanja. U pluralnom društvu kakvo je crnogorsko, prirodno je da pojedinci osjećaju kulturnu i istorijsku povezanost sa državama u kojima većinski živi narod kojem pripadaju.

Međutim, termin „matična država“ u političkom govoru ostaje nedovoljno precizan. Ukoliko se koristi u kulturnom i istorijskom smislu, on ne mora imati političke implikacije. Ukoliko se, međutim, koristi na način koji može sugerisati političku orijentaciju ili prioritet lojalnosti prema drugoj državi, tada se otvara pitanje političke odgovornosti, naročito kada takve izjave dolaze od nosilaca javnih funkcija.

Crna Gora je ustavno definisana kao građanska država. Njena stabilnost i demokratski razvoj zavise od jasnog razdvajanja identitetskih prava od političko-pravnih obaveza. Etnički pluralizam je vrijednost. Politička suverenost i ustavna lojalnost državi čije se državljanstvo posjeduje – temelj su svakog funkcionalnog demokratskog poretka.

U suprotnom, ukoliko se u javnom prostoru relativizuje pitanje političke pripadnosti i ustavne lojalnosti, neminovno se otvara i suštinsko pitanje – da li je pravo da se bira i bude biran isključivo formalno pravo dražavljana ili podrazumijeva i jasnu političku pripadnost i odgovornost prema državi čiji se suverenitet ostvaruje kroz te izbore.

Zato je od posebne važnosti da javni akteri koriste precizne pojmove i jasno razdvajaju etničku pripadnost od nacionalne i političke pripadnosti, kako bi se izbjegla dodatna polarizacija i očuvala institucionalna jasnoća u pitanjima koja zadiru u samu osnovu državnog suvereniteta.