Piše: mr Dejan Abazović
dejan.abazovic@outlook.com
Datum: 24.01.2026. godine.
U svijetu koji opisujem u svojoj knjizi „Kognicija 2.0“, tehnologija više nije samo spoljni alat, već ontološka sila koja iz korijena mijenja definiciju čovjeka. Najnovija upozorenja vodećih svjetskih istraživača sa Harvarda, Oxforda i Berkeley-a o pojavi takozvanih „AI rojeva“ (AI swarms) nijesu samo tehnička vijest – to je potvrda da smo ušli u fazu industrijskog hakovanja ljudske psihe. Dok smo se do juče borili sa algoritmima koji nam sugerišu šta da kupimo, danas se suočavamo sa koordinisanim mrežama koje simuliraju samu stvarnost.
Mehanika „Roja“ – Inteligencija koja nas opkoljava
Za razliku od starih generacija botova koji su bili lako prepoznatljivi po mehaničkom ponavljanju fraza, novi „AI agenti“ – Ai rojevi posjeduju zastrašujuću osobinu: autonomiju. Oni ne čekaju komandu; oni planiraju, prilagođavaju se i međusobno koordinišu. U pitanju je prelazak na „Agentic AI“ – sisteme koji simuliraju javno mnjenje tako vjerno da pojedinac ostaje kognitivno opkoljen. Kada se hiljade takvih agenata infiltriraju u digitalni prostor, oni stvaraju privid konsenzusa. Čovjek, kao biće zajednice, instinktivno se povlači pred većinom, ne znajući da je ta „većina“ zapravo statistički generisan kod.
„Vibe Coding“ – Hakovanje emocionalnog koda
Jedan od najopasnijih koncepata koji se pominje u novim istraživanjima je „vibe coding“. AI više ne pokušava da nas ubijedi logikom – on nas „osjeća“. Kroz analizu tona, slenga i trenutne atmosfere na mrežama, ovi rojevi modifikuju svoj nastup kako bi pogodili naš podsvjesni emocionalni kod. To je vrhunac Hypernudge tehnologije o kojoj pišem u “Kogniciji 2.0”. Cilj nije da vas natjeraju da razmišljate, već da vas natjeraju da osjećate na određeni način. Kada tehnologija postane sposobna da „imitira vibraciju“ ljudskog razgovora, naš prefrontalni korteks gubi bitku sa amigdalom, a naša sposobnost kritičkog rasuđivanja kapitulira pred vještački izazvanom emocijom.
Tajvanski scenario – Neutralnost kao oružje apatije
Primjer iz Tajvana, gdje AI rojevi ne guraju agresivnu propagandu već suptilno podstiču „neutralnost“ kod mladih, predstavlja ključni dokaz kognitivnog ratovanja. Cilj modernog algoritma nije nužno da vas ubijedi u laž, već da vas toliko preoptereti kontradiktornostima da vaš mozak prosto „odustane“. To je stanje kognitivnog zamora (Information Overload) u kojem istina postaje previše naporna da bi se za nju borili. Neutralnost u ovom slučaju nije plod slobodne volje, već rezultat kognitivne iscrpljenosti. Stvaranjem informatičkog haosa, rojevi nas guraju u apatiju, čime se direktno stvara ona pasivna kasta o kojoj u knjizi govorim – ljudi koji su suviše umorni da bi bili suvereni.
Politička fragmentacija kao derivat kognitivne erozije
Sve dublje podjele na političkoj sceni nisu slučajnost, već direktna posljedica fragmentacije naše pažnje. “Razbijen” mozak je idealna podloga za razbijeno društvo. AI rojevi namjerno produbljuju te pukotine, servirajući svakoj grupi njenu „mikro-istinu“. Kada izgubimo sposobnost dugog fokusa, gubimo i sposobnost da razumijemo složene društvene procese. Tada politika prestaje da bude prostor dijaloga i postaje arena „instant šokova“. Fragmentacija pažnje nas čini kognitivno disonantnim – osjećamo nelagodu zbog kontradiktornih informacija, a tu nelagodu algoritmi koriste da nas još više radikalizuju ili potpuno pasiviziraju.
Digitalni suverenitet i samoodbrana kao štit
Prethodno jasno govori da je bitka za 2027. godinu (i sve buduće izbore) već počela u našim neuronskim mrežama. Tehnologija rojeva ne napada naše granice, već naše procese donošenja odluka. Knjiga „Kognicija 2.0“ je nastala iz hitne potrebe da razumijemo ove nevidljive lance. Kognitivni suverenitet – sposobnost da zadržimo sopstvenu pažnju, logiku i etiku uprkos pritisku rojeva – postaje najvažniji oblik slobode u 21. vijeku. Ako dozvolimo da nam algoritmi sjeckaju pažnju i programiraju „vibe“, prestaćemo da budemo građani i postaćemo puka statistika u tuđem digitalnom oblaku. Naša „iskra“, o kojoj je Njegoš pisao u “Luči mikrokozmi”, danas se brani fokusom i znanjem o onome što nam tehnologija radi. Drugim riječima, da bi se odbranili moramo znati od čega se branimo!
Tehnopolitika 