Piše: mr Dejan Abazović

U sjenkama rata, dok se neprekidno postavlja pitanje gdje prestaje rat, a počinje mir (https://tehnopolitika.me/2025/05/21/rusija-i-ukrajina-primirje-i-mirovni-sporazum/), jedno pitanje se uporno provlači: Da li je vojno rješenje jedini put ka pregovorima? Ako jeste, a svi su izgledi da je tako, onda se oči svijeta okreću ka Donbasu, ka dva grada: Slavjansku i Kramatorsku. Smješteni u samom srcu Donjecke oblasti, ovi gradovi nijesu tek geografske tačke na mapi sukoba. Oni su, prije svega, simboli ukrajinskog otpora, tvrđave koje kriju ključeve logistike i strategije, predstavljajući time najveći i najizazovniji vojni poduhvat pred ruskom vojskom.

Predstojeća bitka za ova dva grada mogla bi presudno oblikovati vojni uspjeh jedne ili druge strane, odlučujući o sudbini ne samo Donbasa, već i nade u prekid rata. Svi koji zagovaraju ratnu opciju zasugurno računaju da bi bitka za ova dva grada mogla biti prekretnica u ratu.

Strateška važnost

Od početka sukoba u Donbasu 2014. godine, Slavjansk i Kramatorsk su se nametnuli kao nezaobilazne strateške tačke za kontrolu istočnog dijela Ukrajine. Njihova važnost ne proizlazi samo iz vojnih, već i iz logističkih, ekonomskih i, ne manje bitno, simboličkih aspekata.

Prije svega, ovi gradovi predstavljaju kritična logistička čvorišta. Posebno se izdvaja Kramatorsk, čija razvijena željeznička i drumska mreža omogućava neometano snabdijevanje ukrajinskih snaga u Donbasu. Kontrolom ovih saobraćajnica, Rusija bi efikasno presjekla vitalne linije podrške, što bi značajno oslabilo ukrajinsku odbrambenu sposobnost u cijeloj regiji.

Sa ekonomskog aspekta, Donbas je tradicionalno bio srce ukrajinske teške industrije. Kramatorsk, kao dom značajnih industrijskih postrojenja za proizvodnju mašina i metalurgiju, nije izuzetak. Prije rata, ovi gradovi su imali preko 100.000 stanovnika i bili su ekonomski stubovi regije. Njihovo osvajanje ne bi samo nanijelo težak udarac ukrajinskoj ekonomiji, već bi Rusiji potencijalno omogućilo da iskoristi te industrijske kapacitete za sopstvene potrebe.

Nadalje, pitanje vodosnabdijevanja Donbasa stavlja Slavjansk u poseban fokus. Njegov položaj blizu kanala Sjeverni Donjec-Donbas, koji je ključan za dotok vode velikom dijelu Donjecke oblasti, uključujući i grad Donjeck, čini ga izuzetno značajnim. Od rata 2014. godine, borbe u okolini Slavjanska i duž rute kanala dovele su do čestih oštećenja infrastrukture i prekida vodosnabdijevanja, uzrokujući ozbiljne humanitarne i strateške posljedice koje su direktno uticale na život civilnog stanovništva i vojnih snaga u regionu. Potpuna kontrola ili prekid ovog kanala i dalje ostaje ključni element strategije, s obzirom na njegovu vitalnu ulogu.

Na kraju, ne smije se zanemariti snažan simbolički značaj ovih gradova. Slavjansk je 2014. godine bio jedno od prvih uporišta proruskih snaga, čime je praktično započeo sukob u Donbasu. Ukrajinska vojska je nakon višemjesečnih borbi uspjela povratiti kontrolu, što je bio značajan trenutak u ranim fazama rata. Gubitak ovih gradova danas bi predstavljao ozbiljan psihološki udarac za Ukrajinu i jasan signal potvrde ruskih teritorijalnih ambicija, potencijalno utičući na moral i percepciju daljeg otpora. Sa druge strane u slučaju da ne zauzmu ove gradove, ruski vojni uspjeh bi u javnosti, domaćoj i međunarodnoj bio doveden u pitanje.

Odbrambene pripreme

Od 2014. godine, Ukrajina je uložila značajne resurse i trud u transformaciju Slavjanska i Kramatorska u moćne odbrambene utvrde. Ti gradovi nisu tek privremene barijere, već pomno planirane tvrđave, dizajnirane da izdrže dugotrajne i intenzivne sukobe.

Ključni element tih priprema su utvrđene linije odbrane. Izgrađene su složene mreže rovova, betonskih bunkera i fortifikacija koje se protežu ne samo kroz prigradska područja, poput Rajgorodoka i Vasjutinskog, već su i inteligentno integrisane u same stambene zone. Ova taktika znatno otežava potencijalni napad, jer primorava ruske snage da budu oprezne s prekomjernim granatiranjem civilnih područja, što bi, osim međunarodne osude, usporilo njihovo napredovanje.

Takođe, industrijske zone, posebno u Kramatorsku, pretvorene su u snažna vojna uporišta. Ogromni industrijski kompleksi sada služe kao pozicije za višecijevne raketne bacače (MLRS) i drugu tešku artiljeriju, omogućavajući ukrajinskim snagama da efikasno uzvraćaju na ruske napade i drže liniju.

Na kraju, ali ne i najmanje važno, izvršena je detaljna logistička priprema. Ukrajinske snage su koncentrisale značajne količine vojne opreme i ljudstva u ovim gradovima, jasno se pripremajući za dugotrajnu i iscrpljujuću odbranu. Vojni analitičari često porede nivo opremljenosti ovih gradova s onim u Bahmutu (Artjomovsku), što nedvosmisleno ukazuje na njihovu spremnost za najintenzivnije borbe.

Izazovi za rusku vojsku

Osvajanje Slavjanska i Kramatorska predstavlja ogroman vojni izazov za Rusiju, poduhvat koji se može uporediti sa iscrpljujućom bitkom za Avdejevku, ali u znatno većem obimu. Ruska vojska suočava se s nizom kompleksnih prepreka koje značajno otežavaju njihove ofanzivne operacije:

Godine utvrđivanja pretvorile su ove gradove u izuzetno otporna uporišta sa složenom odbrambenom infrastrukturom. Ruske snage se ne mogu osloniti na jednostavne frontalne napade, jer bi takav pristup neizbježno rezultirao ogromnim gubicima. Umjesto toga, neophodna je složena operacija koja obuhvata potpunu izolaciju gradova, presijecanje svih linija snabdijevanja i neutralizaciju ukrajinskih rezervi prije bilo kakvog direktnog juriša na utvrđene položaje.

Ruska vojska se bori sa značajnim logističkim poteškoćama, prvenstveno zbog dugačkih i ranjivih linija snabdijevanja. Ukrajinske snage, koristeći precizne raketne sisteme poput HIMARS-a, relativno uspješno uništavaju ruska skladišta municije i goriva, kao i ključna željeznička čvorišta. Ovo dodatno otežava i usporava dotok neophodnih resursa ruskim trupama na prvoj liniji fronta.

Ukrajinska protivvazdušna odbrana (PVO) u ovim gradovima i dalje predstavlja značajnu prepreku za ruske vazdušne operacije. Rusija mora da neutrališe ove sisteme kako bi obezbijedila vazdušnu nadmoć, što je ključno za uspjeh bilo kakve veće kopnene operacije. Pored toga, efikasno elektronsko ratovanje je neophodno za ometanje ukrajinskih komunikacija i sistema navođenja, dodatno smanjujući njihovu sposobnost za koordinisanu odbranu.

Ruska vojska može biti iscrpljena dugotrajnim i neprekidnim ofanzivama koje traju već duže vrijeme. Prema izvještajima, ruske snage su morale da promijene taktiku, sve više koristeći manje pješadijske jedinice za infiltraciju umjesto masovnih frontalnih napada. Iako ovo može usporiti napredovanje, takođe ima za cilj smanjenje rizika od velikih ljudskih gubitaka.

Intenzivne borbe u gusto naseljenim urbanim područjima poput Slavjanska i Kramatorska mogle bi dovesti do značajnih civilnih žrtava. Takav scenario bi neizbježno izazvao dodatnu međunarodnu osudu i potencijalno pojačao sankcije protiv Rusije. Ova realnost ograničava rusku sposobnost za agresivno i neselektivno granatiranje, zahtijevajući preciznije i kontrolisanije operacije, što dodatno komplikuje njihov napredak.

Trenutna situacija i rusko napredovanje

Ruske snage trenutno usmjeravaju značajne napore u Donjeckoj oblasti, a najnoviji izvještaji ukazuju na postepeno, ali metodično napredovanje u nekoliko ključnih pravaca. Ovi pomaci direktno su relevantni za potencijalni pritisak na Slavjansk i Kramatorsk.

Prvenstveno, ruske snage ostvaruju napredak na pravcu Časov Jara. Vidljiv je pomak u okolini Časov Jara (sjeverno od Kalinivke), a borbe se nastavljaju i u samom gradu te južno od njega. Kontrola nad Časov Jarom strateški je važna jer otvara put dalje ka Kostjantinovki, koja je ključna tranzitna tačka, a odatle se direktno ugrožavaju Kramatorsk i Slavjansk.

Istovremeno, postoje izvještaji o pregrupisavanju ruskih snaga i intenziviranju napada u pravcu Torecka (jugoistočno od Kostjantinovke). Uspostavljanje kontrole nad Toreckom takođe bi bilo ključno za otvaranje južnog pristupa Kostjantinovki, a time i za opkoljavanje ili direktan pritisak na Slavjansk i Kramatorsk sa južne strane.

Nadalje, ruske snage su napredovale i u okolini Pokrovska, gdje su uspjele presjeći ključne puteve snabdijevanja. Iako Pokrovsk nije direktno na liniji napredovanja ka Slavjansku/Kramatorsku, njegovo osvajanje bi značajno otežalo logistiku ukrajinskim snagama u cijeloj Donjeckoj oblasti, čime bi se posredno smanjio pritisak na ruske snage u drugim sektorima.

Konačno, borbe se nastavljaju i u pravcu Limana (sjeveroistočno od Slavjanska), ali na ovom dijelu fronta nema značajnijih ruskih napredovanja. Ipak, prisustvo borbi u tom području ukazuje na ruske pokušaje da zadrže ukrajinske snage i spriječe prebacivanje resursa prema južnijim pravcima.

Procjena vremenskog okvira

Uzimajući u obzir trenutni tempo napredovanja i složenost terena, malo je vjerovatno da će direktna, velika bitka za Slavjansk ili Kramatorsk početi u narednih nekoliko sedmica, pa čak ni u narednih mjesec do dva.

Realnije je očekivati da će se priprema za takvu ofanzivu nastaviti tokom ljeta 2025. godine. Ruske snage će vjerovatno nastaviti sa sporim, ali metodičnim napredovanjem na ključnim pravcima (Časov Jar, Toreck, Pokrovsk) kako bi se približile gradovima, presjekle preostale linije snabdijevanja i iscrpile ukrajinsku odbranu. Takođe će se nastaviti sa masivnim artiljerijskim i vazdušnim udarima na ukrajinske pozicije unutar i oko gradova.

Ako rusko napredovanje bude uspješno u stvaranju neophodnih preduslova i ako uspiju da nakupe dovoljno snaga, velika ofanziva na Slavjansk ili Kramatorsk bi mogla početi najranije krajem ljeta ili početkom jeseni 2025. godine. Ipak, treba imati na umu da je i to optimistična procjena za napadača, s obzirom na dosadašnju otpornost ukrajinskih snaga i nivo utvrđenja ovih gradova.

Očekivanja

Ukratko, velika bitka za Slavjansk i Kramatorsk je i dalje strateški cilj za Rusiju, ali njeno pokretanje zahtijeva dugotrajne pripremne radnje koje su u toku. Najvjerovatnije će proći još nekoliko mjeseci prije nego što vidimo pokušaj direktnog frontalnog napada na ove utvrđene gradove. Njihov pad bi označio kraj organizovane ukrajinske odbrane u istočnoj Ukrajini i omogućio Rusiji da konsoliduje kontrolu nad regijom. S obzirom na trenutnu situaciju, bitka za Slavjansk i Kramatorsk vjerovatno će biti dugotrajna i iscrpljujuća. Teško je povjerovati da će političkim dogovorom njihov status biti riješen.