Piše: mr Dejan Abazović

Kada sam u The New York Times-u naišao na naslov „U budućnosti će Kina biti dominantna. SAD će biti irelevantne“ (https://www.nytimes.com/2025/05/19/opinion/china-us-trade-tariffs.html), očekivao sam još jedan tekst o kineskom rastu uz uobičajeno uvjeravanje da Amerika ipak ima odgovor i nije zabrinuta. Umjesto toga, analiza je pokazivala da Kina ne samo da pretiče Ameriku, već je u mnogim oblastima već nadmašuje, ostavljajući SAD u opasnosti da postane sporedni igrač na svjetskoj sceni.

Ovo nije bio kineski propagandni materijal, već analiza u jednom od najuticajnijih američkih medija. To je bio dovoljan razlog da potražimo i ukrstimo osnovne podatke o ove dvije svjetske supersile. Da bi se provjerila i razumjela ova kompleksna komparacija, moraju se uporediti snage Kine i SAD u nekoliko ključnih oblasti: ekonomija, tehnologija, vojni kapaciteti i geostrateški uticaj. Svakako da to zahtijeva dublju analizu koja treba da uključi eksperte iz različitih oblasti. Za sada, samo ćemo “zagrebati po površini”, da pokušamo zainteresovati one kojima je stalo.

Ekonomska borba

Gdje će ležati težište globalne ekonomije u narednim godinama? Sve ukazuje na to da je Kina već napravila značajan korak naprijed, prešavši SAD po paritetu kupovne moći (PPP), sa BDP-om od preko 30 triliona dolara prema PPP-u 2024. godine, u poređenju sa američkim od oko 25 triliona dolara. Predviđa se da će Kina do 2030. godine prestići SAD i po nominalnom BDP-u, koji je 2024. godine iznosio 18,3 triliona dolara za Kinu naspram 25,5 triliona za SAD. Kina dominira globalnom proizvodnjom, stvarajući 35% svjetske industrijske robe, uključujući 70% svjetske proizvodnje rijetkih zemaljskih elemenata, ključnih za elektroniku i zelene tehnologije. Na primjer, kineska kompanija China Northern Rare Earth Group kontroliše većinu globalnih zaliha neodimijuma i disprozija, dok SAD uvozi preko 80% ovih materijala. Kina također prednjači u proizvodnji nuklearne energije, sa 56 aktivnih reaktora i planom za izgradnju dodatnih 150 do 2035. godine, dok SAD ima 94 reaktora, ali samo nekoliko u fazi izgradnje. Kineski energetski gigant CNPC i dalje dominira globalnim tržištem nafte i gasa, sa značajnim ulaganjima u Srednjoj Aziji i Africi, dok američki izvoz nafte (oko 8 miliona barela dnevno 2024. godine) ostaje značajan, ali ranjiv na globalne fluktuacije.

S druge strane, američki javni dug premašio je 34 triliona dolara 2024. godine, sa godišnjim deficitom od oko 1,8 triliona. Dok Kina ulaže u megaprojekte poput brze pruge Peking-Šangaj (1.300 km za 4 sata) i gigantske solarne farme u pustinji Gobi, američka infrastruktura, poput mostova i puteva, često je ocijenjena D+ od strane Američkog društva građevinskih inženjera. Američki pokušaji revitalizacije proizvodnje, poput CHIPS-a i Science Act-a (53 milijarde dolara za poluprovodnike), suočavaju se sa sporim napretkom. Na primjer, proizvodnja u TSMC-ovoj fabrici u Arizoni, koja bi trebalo da se bavi proizvodnjom 3nm i 2nm čipovima, odložena je do 2027/28. godine zbog nedostatka stručne radne snage. Politička polarizacija u SAD dodatno koči reformu, dok Kina centralizovano upravlja svojim ekonomskim prioritetima. Zaključak je da Kina gradi ekonomski suverenitet, dok SAD postaju sve zavisnije od globalnih lanaca snabdijevanja.

Tehnološka trka

Kina je postala lider u ključnim tehnologijama. U vještačkoj inteligenciji, kineske kompanije poput SenseTime-a i Baidua razvijaju napredne modele poput Baiduovog ERNIE 4.0, koji konkuriše američkom GPT-4. Kina je 2024. godine imala preko 40% globalnih patenata za vještačku inteligenciju, naspram 20% iz SAD. U kvantnom računarstvu, kineski Jiuzhang 3.0 je demonstrirao supremaciju u određenim zadacima, dok američki IBM Quantum i Google Sycamore i dalje prednjače u specifičnim primjenama, ali uz manje državne koordinacije. Kina je pretekla SAD u 5G infrastrukturi, sa preko 3 miliona 5G baznih stanica (naspram 100 hiljada u SAD), zahvaljujući Huaweiju, koji drži 30% globalnog tržišta.

U poluprovodnicima, kineski SMIC proizvodi 7nm čipove koji se već ugrađuju u kineske proizvode (npr. za Huawei Mate 60), uprkos sankcijama. Takođe, kineski proizvođač SMIC je, koristeći DUV litografsku tehnologiju, postigao uspjeh u proizvodnji 4nm čipova, koji u poređenju sa 3nm čipovima proizvedenim na Tajvanu (TSMC) i u Americi (Intel) generalno imaju manju gustinu tranzistora i energetsku efikasnost. Kina dominira i u zelenim tehnologijama, proizvodeći 80% svjetskih solarnih panela (JinkoSolar) i baterija (CATL), dok američki Tesla i dalje prednjači u premium segmentu, ali sa kineskim dobavljačima.

SAD i dalje ima gigante poput Nvidije, čiji H100 čipovi dominiraju tržištem vještačke inteligencije, ali Kina razvija alternativu poput Huaweiovog Ascend 910B. Američki CHIPS Act je ambiciozan, ali i spor – samo 10% od 53 milijarde dolara je iskorišćeno do 2025. godine. Kineska centralizovana strategija, poput plana „Made in China 2025“, omogućava brz napredak. Zaključak je da Kina postaje tehnološki suverena, dok SAD gubi kontrolu nad ključnim industrijama budućnosti.

Vojna moć

Kina je 2024. godine imala najveću mornaricu na svijetu sa preko 370 brodova, uključujući tri nosača aviona (Liaoning, Shandong, Fujian). Kina je takođe razvila elektromagnetni katapult, sa kojima raspolaže USS Gerald R. Ford prva klasa američkih nosača aviona koja koristi elektromagnetni sistem lansiranja aviona (EMALS – Electromagnetic Aircraft Launch System), umjesto tradicionalnih parnih katapulta. Treba istaći da SAD ima 11 nosača aviona, ali sa većom tonažom i globalnom operativnošću.

Razvoj kineskog aviona šeste generacije, za sada poznatog kao FC-31, predstavlja napredni vojni projekat prvi takve vrste u svijetu. Radi se o visokosofisticiranoj letjelici, stelt avionu, sposobnoj za dalekometne i složene zadatke u budućim ratnim sukobima. Kineski lovac pete generacije J-20 nadmašuje američki F-22 u dometu i elektronici, iako F-35 ostaje superiorniji u mrežnom ratovanju. Pored toga, Kineski hipersonični projektil DF-ZF (brzina preko 5 maha) teststiran je 2023. godine, dok SAD tek razvija svoj ARRW projektil, sa kašnjenjima do 2026. godine. Kina ulaže u sajber oružje i satelitske sisteme poput Beidoua, koji konkuriše GPS-u, dok SAD i dalje prednjači u globalnim bazama (preko 700) i nuklearnom arsenalu (5.000 bojevih glava naspram kineskih 500). Osim navedenog, Kina razvija nekinetičke metode, poput elektronskog ometanja, za onesposobljavanje satelita i drugih sistema bez fizičkog uništenja.

Američka vojska je opterećena angažmanima u Ukrajini i na Bliskom istoku, sa troškovima od preko 800 milijardi dolara godišnje (naspram kineskih 300 milijardi). Kineska ekspanzija u Južnokineskom moru, uključujući vještačka ostrva, i prijetnje Tajvanu, pokazuju regionalnu dominaciju. Zaključak je da se Kina u vojnoj moći ne takmiči sa Amerikom globalno – dovoljno je da kontroliše Aziju, što već postiže.

Geostrateški uticaj

Kineska inicijativa Pojas i put (BRI) obuhvata investicije od preko hiljadu milijardi dolara u više od 70 zemalja, uključujući luku Pirej u Grčkoj i željeznicu Najrobi-Mombasa u Keniji. Kina je 2024. godine bila najveći trgovinski partner Afrike (sa obimom trgovine od 250 milijardi dolara) i Latinske Amerike (sa 450 milijardi dolara trgovine). BRICS, predvođen Kinom, proširen je 2024. godine na zemlje poput UAE i Etiopije, dok se digitalni juan testira u preko 20 zemalja, što predstavlja izazov američkom dolaru. Kineska diplomatska mreža u Africi (sa 54 ambasade) brojnija je od američke (koja ima 49 ambasada).
SAD je, sa politikom „Amerika na prvom mjestu“, smanjio svoj uticaj u NATO-u i UN-u, dok sankcije Rusiji i Kini udaljavaju zemlje Globalnog juga. Američka podrška Izraelu dodatno narušava njen „meki uticaj“. Zaključak je da Kina aktivno kreira pravila multipolarnog svijeta, dok SAD gubi saveznike.

Završna poruka

Analiza The New York Times-a je ozbiljno upozorenje. Kina ne samo da pretiče SAD, već ga marginalizuje u ključnim oblastima. Ključna pitanja za SAD su: hoće li smanjiti polarizaciju i ulagati u infrastrukturu? Hoće li zaustaviti odliv proizvodnje i tehnologije? Hoće li se fokusirati na Aziju umjesto vojne intervencije?

Ako odgovori budu negativni, 21. vijek će biti kineski. Amerika mora brzo djelovati kako bi zadržala relevantnost. Upozorenje nije preuveličavanje – svijet se mijenja, a SAD mora odgovoriti na izazove da ne postane samo još jedna sila u istoriji.

Napomena o podacima: Podaci o BDP-u, vojnim kapacitetima, tehnološkim inovacijama i geostrateškim inicijativama zasnovanim na izveštajima iz 2024. i 2025. godine, uključujući IMF, SIPRI, i tehnološke analize.