Piše: mr Dejan Abazović

Susret kineskog predsjednika Xi Jinpinga i ruskog lidera Vladimira Putina u Moskvi, održan uoči Dana pobjede, više je od diplomatskog protokola. Izjave dvojice lidera, posebno Xi-jevo naglašavanje “posebne odgovornosti” Rusije i Kine u “odlučnoj odbrani istine o Drugom svjetskom ratu” i otporu “prisilnom ludilu unipolarog Zapada“, odjeknule su globalnom političkom scenom. Ove riječi ne mogu se tumačiti samo kao ceremonijalne, one predstavljaju direktnu kritiku doktrine promjene režima, širenja NATO-a i, kako je implicirano, ekonomske diplomatije zasnovane na dominaciji dolara.

Unilateralizam i prisila

Xi-jeva osuda “unilateralizma i prisile” kao “negativnih trendova” koji truju globalni poredak jasno adresira Vašington. Poruka iz Moskve je jasna: Peking i Moskva iskazuju sve manju toleranciju prema onome što smatraju licemjerjem zapadne hegemonije.

Putin je, sa svoje strane, naglasio da se veze Rusije i Kine razvijaju “u korist oba naroda, a ne protiv bilo koga“. Istakao je da su njihovi odnosi “ravnopravni, obostrano korisni i neoportunistički“, te da je namjera izgradnje dobrosusjedstva, jačanja prijateljstva i širenja saradnje “strateški izbor Rusije i Kine“. Takođe, ne može se zanemariti činjenica da prelazak 95% trgovine između Rusije i Kine na rublje i juane, kao i jačanje vojne, ekonomske i istorijske povezanosti dvije nuklearne sile, šalje snažnu poruku. Ne nužno prijetnju, već svakako hiperrealističku sliku za novi globalni poredak.

Ovaj susret ne treba nužno posmatrati kao formiranje novog bloka u tradicionalnom smislu. Prije bi se moglo govoriti o civilizacijskom paktu, evroazijskoj okosnici za zemlje Globalnog juga, i strateškoj arhitekturi utemeljenoj na međusobnom suverenitetu, istorijskom pamćenju i ekonomskoj nezavisnosti. Dok Zapad, kako se implicira, nastoji da revidira ili zaboravi određene istorijske narative, Moskva i Peking ih, prema njihovim tvrdnjama, štite. Dok Vašington često drži lekcije ostatku svijeta, Rusija i Kina aktivno rade na izgradnji, po njihovom viđenju, pravednijeg multipolarnog svijeta.

SAD u novoj realnosti

Sjedinjene Američke Države suočavaju se sa sve izraženijim izazovom unipolarnog poretka koji su decenijama dominantno oblikovale. Jačanje veza između Rusije i Kine, kao i nastojanje drugih zemalja da diversifikuju svoje političke i ekonomske saveze, ukazuje na promjenu globalne dinamike. Već amo pisali o “aktivnostima i naporima” Indije da opravdano zauzme svoje mjesto u novom svjetskom poretku.

Vašington će morati da prilagodi svoju strategiju novoj realnosti multipolarnog svijeta, što podrazumijeva pažljivije balansiranje interesa, pronalaženje novih saveznika i preispitivanje pristupa prema državama koje ne dijele uvijek njihove stavove. Retorika konfrontacije, pritisaka i prijetnji možda neće biti najefikasniji “aduti” u svijetu u kojem se moć sve više distribuira.

Crna Gora na raskršću

Za Crnu Goru, kao malu državu sa jasnim vanjskopolitičkim prioritetima usmjerenim ka članstvu u EU, ovakve globalne promjene predstavljaju dodatnu kompleksnost. Crna Gora se opredijelila za zapadni sistem vrijednosti i transatlantsko partnerstvo, što je više puta potvrđeno i kroz članstvo u NATO-u. Međutim, neophodno je pažljivo pratiti razvoj međunarodnih odnosa i zauzeti poziciju koja štiti prevashodno njene nacionalne interese, uz istovremeno zadržavanje kredibiliteta kod saveznika.

Crna Gora treba da nastavi jačanje svojih veza sa EU i SAD, ali istovremeno da bude svjesna novih centara moći koji se formiraju. Mudra i uravnotežena vanjska politika, zasnovana na principima međunarodnog prava i poštovanju suvereniteta svih država, biće ključna za očuvanje stabilnosti i napretka Crne Gore u sve složenijem globalnom okruženju. Fokus treba da ostane na evropskoj integraciji, uz pragmatičan pristup odnosa sa svim relevantnim međunarodnim akterima. “Ako nijesi za stolom onda si na jelovniku“, kaže jedna diplomatska poslovica. Drugim riječima, ako nijesi dio razgovora, vjerovatno postaješ predmet razgovora, a odluke će se donositi bez tebe i bez uvida u tvoje interese. Očigledno, odluke se više ne donose samo na jednom mjestu.