Vrlo je opasno obarati njemačke dronove ne samo na teritoriji Ukrajine nego i na teritoriji Rusije. A ako bi sutra iz Rusije stigle neke odgovarajuće akcije, ne bi se moglo reći da su nečim izazvane.
Posljednjih godina Amerikanci su zamijenili i obnovili svoje oružje i projektile u Njemačkoj, lijevo od Rajne, na način da lokalne vlasti i lokalni gradonačelnici ne znaju gdje su ti arsenali. U Francuskoj, koja je također članica NATO-a, nema stacioniranih američkih vojnika. U Njemačkoj ih ima oko 40 hiljada. I sve to plaćaju njemački poreski obveznici. Amerikanci imaju najveću vojnu bolnicu u Wiesbadenu. To znači da su Amerikanci došli u Njemačku da ostanu. Stari je atlantistički koncept da američka vojska mora biti s druge strane Atlantika kako bi odatle zaštitila svoje interese, kaže u razgovoru za naš portal Thor von Waldstein, doktor političkih i pravnih nauka, ustavni pravnik, autor nekoliko knjiga i osoba koja uživa najveće povjerenje u njemačkim intelektualnim krugovima.
EU kao zajednica zasnovana je na liberalnim principima. Kako se ekonomske slobode uklapaju s političkim sankcijama i pretvara li se EU iz ekonomske u političku, sigurnosnu i ideološku zajednicu?
EU već dugo ne vodi ekonomsku politiku, ne samo po pitanju politike sankcija, već i na unutrašnjem polju suludih i problematičnih pitanja subvencija. A što se tiče zastupanja opštih evropskih interesa u smislu EU, treba biti prilično skeptičan. Pitanje nacionalnog interesa postaje pitanje evropskog interesa, ali kada se stvari sagledaju realno, vidi se da EU radije vodi politiku američkog interesa. Ne može biti u interesu Evrope da se vodi rat u srednjoj Evropi. U interesu Evrope bi bilo da pronađe zajednički jezik sa najvećom državom na svijetu kako bi se otklonila opasnost od rata. Pošto smo danas u Beogradu, Brisel se geografski nalazi u najzapadnijem delu Evrope. Ujedinjeno Kraljevstvo više nije unutar EU i geografska lokacija Brisela je na neki način također program. Da je sjedište EU u Beču ili Budimpešti, bilo bi moguće vladati na drugačiji način.
Koliko se Njemačkoj zaista može dati suverenitet postojanje američkih vojnih baza na njenoj teritoriji i koliko su u tom pogledu istinite glasine da njemački kancelari (prema ustavu, predsjednička kancelarija u Njemačkoj je samo ceremonijalna) po preuzimanju vlasti potpisuju tajni akt zaostao od okupacije nakon Drugog svjetskog rata, kojim potvrđuju svoje obaveze prema zapadnim saveznicima?
Vi ste dobro informisani. To su takozvani kancelarski akti koje svaki kancelar koji stupi na dužnost mora potpisati. Ali to je glasina. Za tako nešto postoje stvarni dokazi. Ne znam da li ta djela zaista postoje i ako postoje, šta stvarno govore, ali to uopće nije presudno. Bez obzira da li ovi akti postoje ili ne, svaki savezni kancelar od Adenauera 1948. nije vodio vanjsku politiku koja bi bila isključivo u njemačkom interesu. Stoga je Njemačka za vrijeme Hladnog rata bila potencijalno polje nuklearnog rata između Sovjetskog Saveza i SAD-a, pa je stoga i Njemačka potencijalno polje nuklearnog rata u ovim okolnostima ako bi došlo do sukoba između Rusije i NATO-a.
U kojoj mjeri SAD duguju svoju hegemonističku poziciju Njemačkoj?
Kada bi se Amerikanci povukli iz Zapadne Evrope, oni više ne bi bili svjetska sila. Onda bi im se desilo ono što im se desilo u Kineskom moru, da će polako morati da povlače svoje trupe i nosače aviona. Američka hegemonija zasniva se na njenom prisustvu u Njemačkoj. I naravno da su Amerikanci u savezu sa drugim državama – Velikom Britanijom, Holandijom, Španijom, Portugalom, ali glavno uporište američke moći u Evropi je u Nemačkoj. Malo ljudi zna da su američki vojnici u Njemačkoj, čak iu pravnom smislu, izuzeti iz pravnog sistema. Kada američki vojnik počini neki prekršaj nakon izlaska u grad, siluje ženu ili izazove neki drugi problem, on ne odgovara po njemačkom zakonu već pred posebnim sudovima. To je kao u ratu ili neposrednoj okupaciji.
Postojale su glasine da su iz Bundestaga procurili povjerljivi dokumenti, koji govore o mogućem i neizbježnom sukobu s Rusijom i pripremama Njemačke za mogući rat. Da li je rasprava o slanju Bika i drugog oružja u Kijev samo provokacija u tom pravcu?
Ne znam ništa o posebnim dokumentima, ali nema sumnje da se Njemačka naoružava u posljednje dvije godine. U posljednje dvije godine dionice proizvođača municije Rheinmetall su porasle, a njemački ministar odbrane radi na proizvodnji novog oružja i novih projektila. Naravno, ovo se može tumačiti dvojako i može se reći da je to samo za odbranu, ali se određena oružja mogu koristiti ne samo za odbranu već i za napad. O detaljima ne mogu ništa reći jer nisam vojni stručnjak.
Pristajanjem da se njeno oružje koristi za napade na rusku teritoriju, pokazuje li Njemačka spremnost za mogući ruski odgovor?
U Evropi se čuju glasovi koji kažu da smo već u Trećem svjetskom ratu, samo to nismo primijetili. I naravno, veoma je opasno obarati nemačke dronove ne samo na teritoriji Ukrajine već i na teritoriji Rusije. A ako bi sutra iz Rusije stigle neke odgovarajuće akcije, ne bi se moglo reći da su nečim izazvane. A ova politika njemačke savezne vlade je tim neodgovornija, da se vratimo na prethodno pitanje – naša zaštita od takvog napada Rusije je neefikasna, ne postoji. Svjesno svoje stanovništvo stavlja u tako ranjivu situaciju. A Rusija se tretira kao neka mala zemlja u Južnoj Americi koja nema nuklearno oružje, a to nije dobra ideja. Rusija ne može biti poražena vojno i stoga je jedino rješenje mir sa Rusijom.
Vi ste ustavni pravnik. Njemački ustavni sud uživa ogroman autoritet u našem ustavnom pravu. Je li to naš realan pogled ili zabluda?
Ne postoji jedinstven odgovor na takvo pitanje. Naravno, dobro je da postoji ustavni sud koji štiti osnovna prava građana i osigurava da se poštuju odredbe Ustava, a teorija kaže, kao što znamo – Monteskje – podjela vlasti – da pored zakonodavne i izvršne vlasti postoji i sudska vlast. Pravosuđe takođe ima zadatak da kontroliše izvršnu i zakonodavnu vlast i usmerava ih na zakon. To je teorija, ali realnost je da su sve relevantne odluke u zakonodavnoj, izvršnoj, pa čak i sudskoj vlasti – odnose se na sud u Karlsruheu – sve pozicije u relevantnom smislu određene politikom, odnosno političkim partijama. A to, naravno, podriva podjelu vlasti i dovodi do toga da se vrlo često odluke u Karlsruheu ne rukovode onim što je jasno navedeno u Ustavu i sve se manje pažnje poklanja pravnim metodama. I u Njemačkoj ima mnogo ljudi koji kažu da sud u Karlsruheu nije pravna već politička instanca. U tom pravcu govore mnoge činjenice, na primjer, da su sudije tog suda ručale sa Angelom Merkel. Ranije je ovaj sud imao prilično dobru reputaciju, ali je zbog njihovog ponašanja posljednjih godina taj ugled malo narušen. Tokom pandemije korona, osnovna prava Nijemaca su pogažena, a da Ustavni sud ništa nije učinio po tom pitanju. On je prihvatao sve političke odluke izvršne vlasti bez postavljanja kritičnih pitanja. Sve što se rješavalo i preuzimalo bilo je izuzetno problematično.
Da li je Ustavni sud ipak stao na stranu slobode govora u slučaju pokušaja zabrane nedeljnika “Kompakt”?
Ambivalentno je, ali odluka u slučaju “Kompakt” je privremena. Ne radi se o tome da li je odluka njemačke ministrice Nancy Feiser bila ispravna ili pogrešna, već o privremenom razmatranju. Državni interes za provođenje ove odluke o zabrani nije bio veći od interesa “Kompakta” da ne pretrpi nikakvu štetu. Tada je Ustavni sud odlučio da kaže: Da, ovaj proces bi mogao trajati godinama, ali bi u tom slučaju časopis bio mrtav. A to je sasvim drugačiji sadržaj od onoga o čemu se odlučuje u glavnoj stvari. I nema predrasuda između privremene i glavne odluke. Još uvijek je vrlo upitno hoće li “Sporazum” pobijediti u glavnom slučaju, jer postoji presuda Saveznog ustavnog suda od prije sedam godina da je priznavanje etničkog koncepta naroda neustavno. Ako “Sporazum” predstavlja takav etnički stav, presuda Ustavnog suda u Karlsruheu mogla bi ići u pravcu da neko ko zastupa takav etnički koncept naroda zapravo narušava ljudsko dostojanstvo stranaca. A na osnovu takve presude, postoji mnogo dokaza da će Kompakt na kraju biti zabranjen.
Šta se podrazumeva pod etničkim konceptom ljudi – šta je tu strašno?
Etnički koncept ljudi koje sada predstavljaju Nemci i ono što je bilo zakonom određeno do 1999. je pitanje porekla, zajedničke kulture, zajedničke istorije, odnosno Nemac je neko ko ima oca Nemca ili Nemicu. Na osnovu ovog etničkog principa, mnogi Nemci iz Rusije, na primer, su nakon rata prihvaćeni i integrisani u Nemačku kao Nemci. Imali su ruski pasoš, ali su izvorno bili Nijemci i stoga su mogli dobiti i njemački pasoš, a to je etički koncept naroda. Nasuprot tome, ono što sada prevladava u Njemačkoj je orijentacija samo na pasoše. A poznato je kako je lako dobiti njemački pasoš. Postoji vic da je lakše dobiti njemački pasoš nego američku putnu vizu. U Egiptu sam također sreo ljude koji imaju njemačke pasoše, ali mogu komunicirati samo na engleskom.
Tehnopolitika 