Piše: mr Dejan Abazović

U posljednjih nekoliko nedjelja, američka administracija pod vodjstvom Donalda Trumpa izvela je niz kontroverznih poteza u vezi sa carinama, koji su izazvali globalnu uznemirenost, tržišnu nestabilnost i pitanja o strateškoj mudrosti ovih odluka. Naime, 2. aprila 2025. godine Trumpova administracija je proglasila “Dan oslobođenja” i uvela minimalnu carinu od 10% na svu robu iz uvoza, uz dodate carine (od 11% do 50%) za 57 zemalja, uključujući Kanadu, Meksiko, EU, Japan i druge ključne trgovinske partnere. Međutim, već 9. aprila 2025. Trump je najavio odlaganje ovih carina na 90 dana za sve zemlje osim Kine, čije su ukupne carine najprije povećane za 84%, na impresivnih 104%, a nakon toga na 125%. Da li je ovo odlaganje carina posledica globalnog otpora ili zaista odražava Trumpove tvrdnje o uspjehu. Na to pitanje pokušaćemo da odgovorimo putem komparaciju slabosti i prednosti ovakvog ekonomskog protekcionizma, uzimajući u obzir reakcije poput prodaje američkih obveznica od strane Kine i Japana.

Inicijalni potez i globalna reakcija

Trump je uvođenje carina opravdao kao odgovor na “nacionalnu hitnu situaciju” uzrokovanu velikim i perzistentnim trgovinskim deficitom, u skladu sa International Emergency Economic Powers Act (IEEPA). Cilj je bio zaštita američkih radnika, podsticanje domaće proizvodnje i smanjenje zavisnosti od uvoza, posebno od zemalja poput Kine, koja je već bila pod teškim carinama od 20%, a sada se suočava sa efektivnom stopom od 125%. Prema izjavama iz Bijele kuće, carine bi trebalo da budu “lijek” za nepravilnosti u globalnoj trgovini i alat za pregovore, dok su izuzeti određeni proizvodi poput energije, ljekova i poluprovodnika iz Kanade i Meksika.

Međutim, ova odluka izazvala je trenutnu paniku na finansijskim tržištima. Indeks S&P 500 pao je za gotovo 5% 5. aprila 2025. godine, što je najgori pad od pandemije, dok su tržišta u Aziji i Evropi reagovala slično. Zemlje poput EU, Kanade, Meksike, Japana i Južne Koreje odmah su najavile uzvratne mjere, dok su Kina i Japan počele sa prodajom američkih obveznica, što može dovesti do slabljenja dolara, inflacije i ubrzane dedolarizacije. Na primjer, prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Kina je već smanjila svoj udio u američkim obveznicima za preko 53 milijarde dolara od početka 2025. godine, što je jasan signal priprema za dugoročno smanjenje zavisnosti od dolara, o čemu smo pisali u prethodnoj analizi.

Povlačenje ili taktika?

Devetog aprila 2025. godine, Trump je na svojoj društvenoj platformi Truth Social objavio odlaganje dodatnih carina za 90 dana, navodeći da je više od 75 zemalja kontaktiralo SAD kako bi pregovarale o trgovinskim barjerama, carinama i valutnoj manipulaciji. Pored toga je ustvrdio da nijedna zemlja osim Kine nije odgovorila uzvratnim mjerama kao što je izjavio da je ovo “izvanredan trijumf”. Međutim, ovo povlačenje se može tumačiti i kao kapitulacija pod pritiskom globalnih reakcija, slično kao što je bilo sa premijerkom Velike Britanije Liz Tras 2022. godine, kada je neodgovorna ekonomska politika izazvala tržišnu paniku i brzo povlačenje.

Analitičari, poput onih iz Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), smatraju da Trumpova administracija nije očekivala ovako snažan otpor. EU, Kanada i Meksiko su najavili uzvratne carine, dok su lideri poput njemačkog ministra ekonomije Roberta Habeka i britanskog premijera Kira Starmera izrazili zabrinutost za stabilnost globalne trgovine. Čak se i saveznici poput Japana i Južne Koreje, koji su pogođeni carinama od 24% i 25% respektivno, pripremaju za pregovore, ali ne i za podršku Trumpovom planu. Samo je izraelski premijer Benjamin Netanjahu javno podržao ovu ekonomsku politiku, što sve ukazuje na izolovani položaj SAD.

Slabosti i prednosti protekcionizma

Trumpov protekcionistički pristup ima određene prednosti, ali i značajne slabosti. S jedne strane, carine mogu zaštititi domaću proizvodnju, posebno u sektorima poput čelika, aluminijuma i autoindustrije. Prema izveštajima Peterson Institute for International Economics, carine iz Trumpovog prvog mandata dovele su do
investicija od preko 15,7 milijardi dolara u nove pogone i stvaranje 3.200 radnih mjesta, što sugeriše solidan potencijal za jačanje nacionalne ekonomije. Takođe, carine pružaju pregovaračku moć, što je djelimično potvrđeno odlaganjem mjera nakon kontakta sa 75 zemalja, a što dalje može dovesti do novih trgovinskih sporazuma. Poboljšanje trgovinskog bilansa, koje iznosi preko 1 trilion dolara deficita, takođe se smatra nacionalnim ekonomskim prioritetom.

S druge strane, slabosti su mnogo izraženije. Globalni otpor i uzvratne mjere od strane ključnih partnera poput EU, Kanade, Meksike i Kine mogu izazvati trgovinski rat i povećati troškove za američke potrošače. Na primjer, carine od 25% na robu iz Kanade i Meksike podigle su cijene goriva, hrane i građevinskih materijala, što bi, prema analizi Yale Budget Lab-a, smanjilo BDP za 1% i povećalo inflaciju za 9,5%. Finansijska nestabilnost je još veći problem: prodaja američkih obveznica iz Kine, Japana i drugih zemalja može oslabiti dolar, izazvati inflaciju i ubrzati dedolarizaciju. O čemu smo takođe pisali u prethodnoj analizi.

Prema izjavama ekonomiste Kennetha Rogoffa, profesora Harvarde, “ovo je recept za finansijsku krizu koja može imati globalne implikacije, jer se svijet već kreće ka alternativama dolara”. Gubitak povjerenja u SAD kao pouzdanog partnera dodatno komplikuje situaciju, jer zemlje počinju da razvijaju strategije za smanjenje zavisnosti od američkog tržišta. Na kraju, ekonomski troškovi za potrošače su ogromni: prema NPR-u i Reuters-u, carine će podići cijene širokog spektra proizvoda, poput iPhone-a (do 2.300 dolara po komadu), avokada i automobila, što može izazvati recesiju i smanjiti kupovnu moć američkih domaćinstava za preko 1.000 dolara godišnje.

Strategijski fijasko ili privremeni manevar?

Na osnovu dostupnih podataka, čini se da Trumpovo odlaganje carina nije trijumf, već povlačenje pod pritiskom globalnog otpora, tržišne panike i rizik od recesije. Njegov protekcionistički pristup ima određene prednosti, poput zaštite domaće industrije i pregovaračke moći, ali te prednosti daleko nadmašuju ogromne slabosti: globalni trgovinski ratovi, finansijska nestabilnost, gubitak poverenja i troškovi za potrošače.

Sa druge strane EU pod vodstvom birokratizovane administracije nastvlja sa neodlučnom politikom. Dok lagano priprema odgovor na američke carine, šefica Evropske komisije Ursula von der Leyen je izjavila: “Zabilježili smo objavu predsjednika Trampa. Želimo da damo šansu pregovorima“!? Prodaja američkih obveznica od strane Kine, Japana i drugih zemalja dodatno komplikuje situaciju, potencijalno dovodeći do slabljenja dolara i dedolarizacije, što bi moglo imati dugoročne katastrofalne posljedice za američku ekonomiju. Kao što je istakao ekonomista Paul Krugman, dobitnik Nobelove nagrade, “Trampovi carinski eksperimenti nijesu samo neefikasni, već i kontraproduktivni, jer umjesto jačanja Amerike, dovode do njenog izolovanja na globalnoj sceni“.

Postoji mogućnost da Trump, u svom stilu, zatrpava partnere prijetnjama da bi ih primorao da prihvate njegove uslove i nova pravila trgovanja. On ne krije da voli da igra karte, što je vrlo naglasio prilikom susreta sa Zelenskim u Bijeloj kući, ističući “nemaš adut”. Ako igra puna blefa i prođe kod ostalih, kod SI-a i Putina teško da će! Diplomatski angažman na visokom nivou kineskog i ruskog rukovodstva se obično dešava samo kada postoji osnovni nivo međusobnog poštovanja i razumno jasna perspektiva za smislen dijalog između obje strane. Ovo nije samo pitanje forme, već pitanje principa: moraju postojati opipljivi rezultati koji bi opravdali interakciju, a ne samo simbolični gestovi. “Svečano upozoravamo SAD: Varvari koji pokušavaju da zamahuju carinskim štapom i natjeraju svijet da zove da popusti nikada ne treba da očekuju poziv iz Kine“, rekao je portparol Kancelarije komesara Ministarstva spoljnih poslova Kine u Hong Kongu.

Dok svijet traži alternativu za smanjenje zavisnosti od američkog tržišta i valute, a Amerika sebe u svijetu, ipak ostaje pitanje kako će istorija pamtiti ovaj period: kao pokazatelj američke moći ili kao pokazatelj američke slabost?

———-

DODATAK:

Manje od 24 sata prije nego što je pauzirao tarife, Tramp se hvalio da mu svjetski lideri “ljube du.. da bi pregovarali” i “umiru da sklope dogovor”.

Nakon što je objavljena 90-dnevna pauza, republikanci su pohrlili da ga brane, a predsjednik Predstavničkog doma GOP-a, Majk Džonson, uzviknuo je “Evo ‘Umjetnosti dogovora’”, tvrdeći da je prijetnja tarifama “stvorila polugu” i “dovela mnoge zemlje za sto”.

Šta se zaista dogodilo?

– Iza kulisa, izvori iz Bijele kuće su američkim medijima rekli da su ministar finansija Besent i ministar trgovine Lutnik sastali sa Trumpom nekoliko sati prije preokreta po pitanju tarifa kako bi ga podstakli da obustavi primjenu tarifa.
– U utorak su se pojavili znaci upozorenja da je tržište obveznica, tradicionalno “sigurno utočište” za novac kada su tržišta u previranju, počelo masovnu rasprodaju. Prinosi na 10-godišnje državne obveznice su se srušili na 17-godišnji minimum, neviđen od finansijske krize 2008. godine, dok su prinosi na 30-godišnje državne obveznice pali na najgoru stopu od 1982. godine.
– Ministar finansija Japana, najvećeg vlasnika američkih državnih obveznica, bio je primoran da javno isključi njihovo korištenje kao sredstvo pregovaranja u tarifnim ratovima nakon što je poslanik vladajuće Liberalno-demokratske partije predložio rasprodaju.
– Dopisnik Fox Business-a je rekao da su mu izvori rekli da je Japan VEĆ POČEO da se oslobađa svojih američkih obveznica prije nego što je Trump objavio svoju odluku.

Ostali faktori koji su pokvarili Trumpovu tarifnu paradu:
– Višetrilionski gubitak na berzi (uključujući pad od 9,5% za DOW, 10% za S&P 500, 11% za NASDAQ) od objave tarifa prošle nedjelje.
– Rizici globalnog ekonomskog sloma sličnog novoj Velikoj depresiji.
– Pritisak američkih industrija koje su najviše pogođene uzvratnim tarifama, uključujući poljoprivredu, mašineriju i farmaceutske proizvode.

Objašnjenje:

Šta se dešavalo prije odluke o odlaganju tarifa?

Prije nego što je Tramp odlučio da odloži primjenu tarifa, dešavalo se nekoliko ključnih stvari koje su ukazivale na ozbiljne ekonomske probleme i pritisak na njega:
1) Finansijska tržišta su bila u panici:
a) Tržište obveznica, koje se smatra sigurnim utočištem u vremenima neizvjesnosti, počelo je masovnu rasprodaju.
b) Prinosi na američke državne obveznice su dramatično pali, što je signaliziralo ozbiljnu zabrinutost investitora.
c) Ovo je posebno zabrinjavajuće jer pad prinosa obveznica može ukazivati na očekivanje ekonomske recesije.
2) Međunarodni pritisak:
a) Japan, veliki vlasnik američkih obveznica, morao je javno da demantuje da će ih koristiti kao sredstvo pritiska u pregovorima o tarifama.
b) Postojali su izvještaji da je Japan već počeo da prodaje američke obveznice, što bi dodatno destabilizovalo tržište.
3) Gubici na berzi:
a) Berzanski indeksi su zabilježili značajne padove, što je ukazivalo na strah investitora od negativnih posljedica tarifa.
4) Pritisak iz američke industrije:
a) Američke industrije, poput poljoprivrede, mašinerije i farmaceutske industrije, koje bi bile najviše pogođene uzvratnim tarifama, vršile su pritisak na Trampa da odustane od njih.
5) Unutrašnji pritisak:
a) Članovi njegove administracije, preciznije ministar finansija i ministar trgovine, su ga lično savjetovali da odloži tarife.
6) Rizik od globalne ekonomske krize:
a) Postojali su strahovi da bi tarifni rat mogao izazvati globalnu ekonomsku krizu sličnu Velikoj depresiji.

Ukratko, kako se špekuliše, Trump je bio suočen sa ozbiljnim ekonomskim problemima i pritiskom iz različitih izvora, što je na kraju dovelo do njegovog preokreta i odlaganja primjene tarifa.