Piše: mr Dejan Abazović

U trenutku kada su SAD, pod rukovodstvom predsednika Donalda Trumpa, uvele nove carinske mjere kako bi zaštitile svoje tržište i oslabile, prevashodno, kinesku ekonomiju, Peking je odlučio da odgovori na način koji podseća na stratešku mudrost Sun Cu-a – ne mecima, već mineralima koji pokreću zapadne ratne mašine. Kontrola izvoza rijetkih zemnih minerala, poput skandijuma, samarijuma, gadolinijuma, disprozijuma i terbijuma, predstavlja briljantan strateški potez koji ne samo da ugrožava američku odbranu i vazduhoplovnu industriju, već i otkriva koliku moć Kina ima u globalnim lancima snabdijevanja.

Ovaj potez nije samo ekonomski, već i geopolitički signal da Kina namjerava da zaštiti svoje interese i istovremeno oslabi poziciju Zapada. Prema najnovijim izjavama, Ministarstvo trgovine Kine je nedavno naglasilo da su kontrole izvoza uvedene “u skladu sa zakonom, sa ciljem zaštite nacionalne bezbjednosti i interesa, kao i ispunjavanja međunarodnih obaveza poput neproliferacije“.

Kontrola ključnih resursa

Kineski potez, koji je stupio na snagu 4. aprila 2025. godine, uključuje ograničenje izvoza ključnih minerala kao što su samarijuma, gadolinijuma, terbijuma, disprozijuma, lutecijuma, skandijuma i itrijuma. Ovi minerali su neophodni za proizvodnju oružja, borbenih aviona, raketa, satelita i čak medicinskih uređaja poput MRI skenera. Kina ne samo da dominira proizvodnjom ovih resursa – čije rezerve iznose preko 44 miliona metričkih tona, u poređenju sa samo 1,9 miliona tona u SAD – već i njihovom preradom, čime se kontroliše preko 80% globalnog snabdijevanja.

Umjesto direktne zabrane izvoza, Peking je uveo licencu, čime se može odlučiti kome, kada i u kojoj količini će se ovi resursi isporučiti. Kineski zvaničnici, uključujući portparola Ministarstva spoljnih poslova Guo Đijakuna, pozvali su Vašington na “ravnopravne konsultacije” kako bi se riješile trgovinske razlike, upozoravajući da su američke carine kontraproduktivne i štetne za globalnu ekonomiju.

Američka alternativa

Ovaj potez dodatno daje značaj Sporazumu između Amerike i Ukrajine u vezi sa ključnim zemnim mineralima, jer Sjedinjene Države sada moraju da ubrzaju pregovore i čim prije pokrenu proizvodnju. Takođe i razmotre mogućnosti šire saradnje sa Rusijom u vezi sa njenim rudnim bogatstvima. Da li je to realno uraditi u ovoj fazi pregovora o miru u Ukrajini? Kako god, to komplikuje američke diplomatske odnose i strategije u istočnom regionu.

Sa druge strane, američki zvaničnici pokazuju znakove nervoze. Predsjednik Trump je, nakon kineskih kontra mjera, na platformi Truth Social izjavio: “Kina je pogriješila, uspaničili su se – a to je jedna stvar koju ne mogu priuštiti.” Međutim, ova izjava djeluje više kao blef nego kao odluka, s obzirom na to da SAD zavise od Kine sa preko 70% uvoza rijetkih zemnih minerala. Američki ministar odbrane Pete Hegseth, govoreći iz Paname, ponovio je mantru o “miri kroz snagu“, ali analitičari upozoravaju da se bez kineskih minerala, kompanije poput Lockheed Martina i Raytheona, suočavaju sa ozbiljnim prekidima u proizvodnji, čineći njihove “sjajne igračke” skupim i beskorisnim.

Analitičari već traže oguće američke alternative, razmatrajući izvore u Latinskoj Americi, Africi i Rusiji. Svi ti putevi donose visoke troškove, dug proces i nesigurnost. Kineski potez izazvao je dodatnu paniku na finansijskim tržištima, gdje su indeksi poput S&P 500 pali gotovo 9% tokom nedelje, dok su cijene dionica tehnoloških kompanija poput Applea i Nvidije dramatično opale.

Prodaja američkih obveznica

Paralelno uz kontrolu izvoza rijetkih zemnih minerala, Kina je ovih dana povukla još jedan strateški potez koji dodatno ugrožava američku ekonomsku dominaciju – masovnu prodaju američkih državnih obveznica i njihovo pretvaranje u druge valute ili sigurne aktive, kao što je zlato. Prema nepotvrđenim izvještajima, Kina je od početka 2025. godine već prodala obveznice u vrijednosti od preko 53 milijarde dolara, što je značajno smanjilo njen udio u američkom državnom dugu, koji je ranije iznosio preko 1 trilion dolara. Ovaj potez, kako se špekuliše na društvenim mrežama o “agresivnoj” prodaji, djeluje kao direktan odgovor na američke carine i sankcije, ali i kao dio šire strategije dedolarizacije, kojom Kina nastoji smanjiti zavisnost od dolara i ojačati svoju valutu, juan, u međunarodnoj trgovini.

Kineski ekonomski subjekti sve više prelaze na trgovanje u nacionalnim valutama sa partnerima poput Rusije i zemalja ASEAN-a, čime izbjegavaju dolar kao posredničku valutu. Ovo je posebno izraženo od kada su Zapadne zemlje, uključujući SAD, uvele sankcije Rusije zbog sukoba u Ukrajini, što je Peking vidio kao upozorenje da i sam može postati meta sličnih mjera. Kineski zvaničnici, međutim, nijesu javno komentarisali ove poteze, ali analitičari tvrde da cilj nije samo zaštita nacionalnih interesa, već i slanje poruke Vašingtonu da globalni finansijski sistem više nije isključivo pod američkom kontrolom.

Ovaj razvoj događaja dodatno komplikuje poziciju SAD, koja se suočava sa mogućim porastom kamatnih stopa i smanjenom likvidnošću obveznica na tržištu. Ako Kina nastavi sa ovim tempom, posljedice bi mogle biti katastrofalne za američki dolar, posebno ako druge zemlje, poput Rusije, Japana ili Saudijske Arabije, budu slijedile njen primjer. U međuvremenu, Kina nastavlja sa kupovinom zlata i drugih plemenitih metala, čime gradi finansijsku bazu otpornu na fluktuacije dolara i geopolitičke tenzije.

Geopolitička igra sa resursima

Ova situacija ilustruje šta asimetrična moć izgleda u multipolarnom svijetu. Kina nije morala da priprijeti ratom – dovoljno je bilo da podsjeti Zapad da globalni lanci snabdijevanja ne reaguju na njihove ultimatume. Upravo suprotno, Kina koristi svoju dominantnu poziciju u globalnim lancima snabdijevanja koju koristi kao polugu moći za pritisak na SAD i ostali Zapad. Kao što jedan komentar na mreži X kaže: “Peking drži rijetke zemne metale, baterije, pogone za preradu… i karte.” Za Washington, ovo može biti gorak podsjetnik da je era američke apsolutne dominacije završena. Svijet ulazi u fazu koja se naziva “evroazijskim vijekom”, gde će rijetki ključni resursi odigrati ključnu ulogu.

Međutim, pitanje ko od velikih igrača na geopolitičkoj šahovskoj tabli ima koristi od ovoga ostaje otvoreno. Kina očigledno štiti svoje interese, ali (in)direktno i Rusiju. Sa svojim bogatim rudnim resursima Rusija može postati ključni geopolitički igrač, što bi moglo poremetiti ravnotežu snaga u Evropi i Aziji. Sa druge strane, zemlje poput Australije ili Kanade, koje imaju potencijal za eksploataciju rijetkih zemnih minerala, mogu profitirati od povećane potražnje, dok se EU suočava sa novim izazovima u obezbjeđuvanju energetske i tehnološke nezavisnosti.

Novi globalni poredak

Dok Washington “hoda po žici od carina” i sebe izoluje, Peking pokazuje da je geopolitička igra mnogo složenija od jednostavnih trgovinskih mjera. Kina ne samo da štiti svoje interese, već postavlja temelje za novi globalni poredak u kojem će znanje, resursi i tehnologija a ne sirova vojna snaga, diktirati pravila igre. Ovaj “masterstroke” podseća na Sun Cu-ovu maksimu: “Pobjeda dolazi od razumijevanja terena i korišćenja slabosti neprijatelja.” U ovom slučaju, teren su globalni lanci snabdijevanja, a slabost je američka zavisnost od ključnih zemnih resursa.