Piše: mr Dejan Abazović

Crna Gora je potpisala sporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) o saradnji u nekoliko ključnih društvenoh oblasti, čime se otvara prostor za značajne investicije, prije ostalih, u oblasti turizma i nekretnina. Jedan od mogućih projekata u okviru ovog sporazuma se odnosi na Veliku plažu u Ulcinju, gdje bi kompanija „Emaar“, predvođena biznismenom Mohamedom Alabarom, mogla da uloži značajna sredstva – prema javno saopštenim informacijama, čak do 35 milijardi evra. Na taj način bi se ovo područje, bez dileme, transformisalo u globalnu turističku destinaciju. Da li je ovakav pristup, koji se može smatrati protekcionističkom mjerom Vlade Crne Gore, kao i direktnom investicijom, pravi put za ekonomski i društveni razvoj Crne Gore? U ovoj analizi pokušaćemo da razmotrimo prednosti i mane ovakvih mjera, uključujući moguće nesuglašenosti sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Takođe, pokušaćemo razmotriti da li je izbjegavanje tendera u ovom slučaju svrsishodno i ukazati na moguće posledice (ne)realizacije.

Po “starom dobrom običaju”, idemo redom …

Šta su protekcionističke mjere u ekonomiji?

Protekcionističke mjere u ekonomiji podrazumijevaju politike kojima država ograničava uvoz stranih proizvoda i usluga kako bi zaštitila domaću privredu. To se najčešće postiže uvođenjem carina, kvota, subvencija za domaće proizvođače ili direktnim investicijama u ključne sektore, često zaobilazeći standardne procedure poput javnih tendera. Cilj je podsticanje razvoja domaće industrije, smanjenje zavisnosti od uvoza i jačanje ekonomske samostalnosti.

Protekcionizam se obično primjenjuje kada država želi da zaštiti strateške sektore, poput turizma, poljoprivrede ili infrastrukture, ili kada se suočava sa ekonomskim izazovima poput visokog trgovinskog deficita i nezaposlenosti. Iako kritičari ističu da protekcionizam može izazvati trgovinske tenzije i povećati cijene, u određenim kontekstima – posebno za malu ekonomiju Crne Gore – istovremeno može biti efikasan alat za ubrzan razvoj i očuvanje nacionalnih interesa. Primjeri: ekonomije Kine i Rusije, kao i najnovije carinske mjere Amerike, o čemu smo pisali u prethodnim analizama.

Zašto je ovo protekcionistička mjera i direktna investicija?

Ovaj sporazum se može smatrati protekcionaškom mjerom jer bi Crna Gora na ovaj način zaštitila svoje strateške interese u turizmu, ključnom sektoru koji čini preko 25% BDP-a. Zaobilaženjem tenderskog postupka i ratifikovanjem Sporazuma, što se može smatrati kao usvajanje lex specialis-a, država bi dobila strateškog partnera koji može obezbijediti realizaciju dugoročne vizije i stabilnosti, i odupirijeti se sve većoj turističkoj konkurenciji u regionu. Ovo je apsolutno u skladu sa definicijom ekonomskog protekcionizma, jer se prioritet daje nacionalnim ciljevima – planskom razvoju turizma, a ne slobodnom tržištu.

Istovremeno, ovo je direktna investicija jer uključuje ulaganje stranog kapitala u konkretan infrastrukturni projekat. Kompanija „Emaar“, kako se moglo čuti u javnosti, planira izgradnju luksuznog turističkog centra na Velikoj plaži, što podrazumijeva finansijska ulaganja u hotele, apartmane, marinu, aerodrom, bolnice i univerzitete, uz vjerovatni zakup zemljišta na 90 godina. Takve investicije imaju za cilj stvaranje radnih mjesta i podsticanje ekonomskog rasta, što je tipično za direktne strane investicije (FDI).

Da li je izbjegavanje tendera i usvojanje lex specialis-a svrsishodno?

Izbjegavanje tenderskog postupka u slučaju ekonomskih protekcionističkih mjera može se smatrati opravdanim iz nekoliko razloga. Prvo, tenderi često dovode do fragmentacije projekata, jer privlače različite investitore sa različitim vizijama, što može usporiti realizaciju i smanjiti kvalitet. Drugo, tenderi mogu privući manje pouzdane investitore, čiji projekti često propadaju zbog nedostatka finansijske snage ili iskustva. U slučaju realizacije projekta Velika plaža, u skladu sa potpisanim sporazumom, Crna Gora bi dobila za partnera jednu od kompanija sa dokazanim uspjehom u megaprojektima, recimo poput Burj Khalifea, čime se rizici umanjuju i obezbjeđuje da projekat bude realizovan na najvišem nivou.

Usvajanje lex specialis-a dodatno olakšava ovaj proces. Lex specialis je poseban zakon koji se donosi za specifične projekte, omogućavajući bržu proceduru i prilagođavanje pravnog okvira potrebama investicija. U ovom slučaju, lex specialis omogućava Crnoj Gori da ubrza realizaciju projekta, izbjegne birokratske prepreke i obezbijedi da investicija bude usmjerena ka nacionalnim ciljevima, što je posebno važno za malu ekonomiju sa ograničenim resursima.

Prednosti i (ne)sklađenost sa SSP-om

Ovaj sporazum može donijeti značajne prednosti Crnoj Gori. Prvo, investicija, poput ove na Velikoj plaži, može transformisati Ulcinj u globalnu turističku destinaciju, privući milionske posjetioce i stvoriti hiljade radnih mjesta. Drugo, takav projekat može povećati prihode od turizma i obezbijediti dugoročnu ekonomsku stabilnost. Treće, partnerstvo sa UAE može podstaći dalje investicije u druge sektore, jačajući poziciju Crne Gore na globalnom tržištu. Primjeri iz svijeta potvrđuju uspješnost ovakvog pristupa – Dubaiji je tokom 2000-ih godina obezbijedio direktnu investiciju u megaprojekte poput Burj Khalifea, dok je recimo Singapur to uradio sa projektom Marina Bay Sands.

Sa druge strane, ovaj sporazum bi trebao biti u usaglašen sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), kojeg je Crna Gora potpisala sa EU 15. oktobra 2007. godine. SSP ne isključuje mogućnost međudržavnih sporazuma, koji nakon ratifikacije u Skupštini imaju veću snagu od domaćeg zakonodavstva. SSP zahtijeva transparentnost, poštovanje javnih nabavki i usklađivanje sa standardima EU, dok sporazum sa UAE zaobilazi tendersku proceduru i nameće donošenje lex specialis-a kojim se suspenduju domaći zakoni, što sve izaziva zabrinutost domaće javnosti. Delegacija EU u Crnoj Gori je naglasila da Crna Gora mora poštovati principe jednakog tretmana i transparentnosti. Dodatno, predsjednik Milatović je zatražio od EU da se jasno odredi po ovom pitanju. To otvara pitanje usklađenosti sporazuma sa evropskim standardima, što dalje može uticati na proces pridruživanja Crne Gore EU.

Vrlo važno je imati na umu da je projekat na Velikoj plaži izazvao zabrinutost ekoloških organizacija zbog potencijalne štete po ključno stanište ptica, Ulcinjsku solanu. Pored toga, onlajn peticija koju je pokrenuo civilni sektor, a koja je za dan prikupila preko 5.000 potpisa kako je objavljeno, ukazuje na obavezu učešća građana u donošenju sličnih odluka. Sve ovo su obaveze koje je Crna Gora, kao buduća ravnopravna članica EU, preuzela potpisivanjem SSP-a.

Razlog za ovakva preispitivanja i nedoumice leži u činjenici da Crna Gora nema jasno definisane nacionalne interese kao suverene prioritete. Bez protekcionističkih mjera u ekonomiji, od kojih nijedna zemlja svijeta nije imuna, teško je očekivati ​​planski i ubrzan razvoj koji bi omogućio dostizanje ekonomskog nivoa razvoja u skladu sa komparativnim mogućnostima. Ekonomski protekcionizam u ovom slučaju omogućava brže donošenje odluka i privlačenje kapitala, što je ključno za razvoj države koja iz političkih razloga decenijama nije uspjela da uspostavi dugoročne strateške ciljeve i definiše prioritete.

Primjeri, sličnih sporazuma, posebno za zemlje EU, su mnogobrojni. Recimo, Italija je 25. februara 2025. godine potpisala sporazum sa UAE vredan 40 milijardi dolara, tokom posjete predsjednika UAE Mohamede bin Zajeda Italiji. Ovaj sporazum potpisala je premijerka Italije Đorđa Meloni, a dogovor je označen kao “jedna od najvećih stranih investicija u istoriji Italije”. Ovaj italijansko-UAE sporazum fokusira se na inovativnu industriju, odbrambenu saradnju i razvoj ekonomskog koridora, dok je Italija ranije, 15. januara 2025. godine, potpisala i trojni sporazum sa UAE i Albanijom o energetskoj interkonekciji. Ovaj projekat uključuje italijanskog operatera elektroenergetske mreže Terna i UAE kompaniju Taqa, a cilj je uvoz obnovljive energije i jačanje energetske bezbjednosti u mediteranskom regionu.

Posledice ovakvog pristupa

Ukoliko Crna Gora ne pokrene slične investicije u turizmu, posledice mogu biti ozbiljne. Jedna od najvećih opasnosti je zaostajanje u odnosu na regionalnu konkurenciju, posebno u odnosu na susedne zemlje poput Hrvatske i Albanije, koje svakodnevno ulažu u turizam i infrastrukturu. Prije samo nekoliko godina, Crna Gora je bila u prednosti u odnosu na Albaniju po pitanju turističke ponude. Danas Albanija prednjači u broju turista upravo zahvaljujući planskom razvoju i direktnim investicijama u turističke kapacitete i infrastrukturu.

Najbolji primjer za to je “Međunarodni aerodrom Nënë Tereza” u Tirani. Zbog naših nedoumica i neodlučnosti, kao i zbog primijenjene politike prema avioprevoznicima, Crna Gora je (in)direktno preusmjerila dobar dio svojih klijenata, na konkurentski aerodrom u Tirani. Prema javno dostupnim podacima, aerodrom u Tirani je, tokom 2024. godine, opslužio preko 5 miliona putnika, dok su oba crnogorska aerodroma jedva dostigli 2,5 miliona. Ukoliko budemo i dalje neodlučni i u međusobnim prepucavanjima (nacionalnoj sportsko-političkoj disciplini), slična sudbina nas čeka u našoj najvažnijoj privrednoj grani – turizmu. Bez dileme, Crna Gora će bez sličnih investicija sve više zaostajati i preusmjeravati turiste na druge destinacije, a taj proces je već otpočeo.

Saobraćajna infrastruktura kao preduslov

Da bi projekat kao što je ovaj na Velikoj plaži uspio, neophodna je izgradnja saobraćajne infrastrukture koja će „otvoriti“ ovu lokaciju. Saobraćajna infrastruktura, poput savremenih (auto)puteva i brzih cesti, od Ulcinja ka unutrašnjosti i susjedim državama, ključna je za dolazak turista.

Planirana aerodromska infrastruktura mora biti unaprijeđena – aerodrom u Tivtu se mora proširiti, a novi u Ulcinju izgraditi. Generalno, po dva aerodroma u svakoj od tri regije Crne Gore bi bila optimalna varijanta naših sadašnjih i budućih potreba. Politika aerodromskih taksi mora biti prilagođenja privlačenju “low cost” tj. niskobudžetskih prevoznika.

Pored navedenog, željeznička infrastruktura može igrati važnu ulogu, imajući u vidu blizinu Bara, koji ima željeznički saobraćaj i luku. Izgradnja željezničke infrastrukture od Bara do Ulcinja omogućila bi brz i jeftin transport turista, ali i robe, čime bi se dodatno podstakao razvoj ovog područja. Isto to važi i za renoviranje i aktiviranje odavno ugašene željezničke veze između Podgorice i Skadra. Bez ovakvih investicija, Ulcinj i Velika plaža ostaju izolovani, a potencijali neiskorišćeni.

Mane ovakvih protekcionističkih mjera

Iako ekonomske protekcionističke mjere donose prednosti, one imaju i svoje mane. Prvo, zaobilaženje tendera može izazvati sumnju u transparentnost i rizik od korupcije. Drugo, fokusiranje na jedan sektor, poput turizma, može dovesti do zanemarivanja drugih oblasti, poput poljoprivrede i infrastrukture, što stvara neravnotežu u privredi. Treće, protekcionizam može izazvati trgovinske tenzije sa drugim zemljama, posebno ako se primjenjuju u širem obimu.

Zbog toga, ekonomske protekcionističke mjere moraju biti primijenjene i u drugim sektorima, prije ostalih, u poljoprivredi i saobraćajnoj infrastrukturi. Poljoprivreda u Crnoj Gori pokriva samo 40% domaćih potreba za hranom, što ukazuje na potrebu preispitivanja politike carina na uvoz i politike subvencija na izvoz. Mnogo država je na ovaj način obezbijedilo prehrambenu nezavisnost, recimo Švajcarska, a Crna Gora bi mogla da slijedi njihov primjer. Saobraćajna infrastruktura – auto, željeznička i avio – ključna je za povezivanje zemlje i privlačenje turista, ali i za razvoj trgovine i industrije. Bez ulaganja u ove sektore, Crna Gora neće moći da ostvari pun privredni potencijal.

Uravnotežen pristup za održivi razvoj

Investicija na Velikoj plaži u Ulcinju, u okviru sporazuma sa UAE, može se smatrati primjerom ekonomske protekcionističke mjere koja ima potencijal da donese značajne ekonomske koristi Crnoj Gori. Pod uslovom da bude praćena ulaganjima u infrastrukturu i druge sektore i uz primjerene mjere nadzora i kontrole. Kroz strateško partnerstvo sa UAE, Crna Gora može unaprijediti turizam i spriječiti zaostajanje za regionalnom konkurencijom, ali je neophodno izbeći zamke protekcionizma poput netransparentnosti i zanemarivanja drugih sektora.

Nesklađenost sa SSP-om ukazuje na potrebu balansiranog pristupa, kao i potrebu dodatnih unutrašnjih i diplomatskih napora kojima se ovakve ekonomske protekcionističke mjere mogu bezrezervno prihvatiti od strane građana i EU. Samo uravnoteženim pristupom, koji uključuje jasno definisane nacionalne interese, ulaganja u turizam, saobraćajnu infrastrukturu i poljoprivredu, Crna Gora može iskoristiti svoje komparativne prednosti i obezbijediti kvalitet života u skladu sa mogućnostima.

DODATAK:

Sporazum između Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE)

Potpisan je 28. marta 2025. godine u Abu Dabiju, obuhvata više oblasti saradnje, sa fokusom na ekonomsku i turističku saradnju. Na osnovu dostupnih informacija iz evo pregleda na šta se sve odnosi ovaj sporazum:

1. Ekonomska saradnja

Sporazum predviđa široku ekonomsku saradnju između Crne Gore i UAE, s ciljem privlačenja investicija i jačanja privrednih veza. Ključni elementi uključuju:

• Privlačenje stranih direktnih investicija (FDI): UAE se pozicionira kao garant za investitore koje sama predlaže, što olakšava ulazak kapitala u Crnu Goru. Prema sostupnim podacima, Crna Gora je u prvoj polovini 2025. godine privukla 311 miliona eura stranih investicija, a ovaj sporazum ima za cilj značajno povećanje tog priliva.
• Prilagođavanje zakonodavstva: Sporazum omogućava prilagođavanje crnogorskih zakona potrebama investitora, uključujući izuzimanje od tenderskih procedura i drugih propisa o državnoj imovini. Ovo je posebno izazvalo kritike zbog netransparentnosti, ali je namenjeno ubrzanju investicionih projekata.
• Mogućnost učešća trećih strana: Sporazum predviđa uključivanje trećih strana u projekte, bez jasnih kriterijuma za odabir investitora, što može olakšati ulazak dodatnog kapitala, ali i povećati rizik od nekontrolisanog priliva sumnjivog kapitala.

2. Saradnja u turizmu i razvoj nekretnina

Centralni dio sporazuma odnosi se na razvoj turizma, sa posebnim fokusom na projekat na Velikoj plaži u Ulcinju. Detalji uključuju:

• Investicija na Velikoj plaži: Kompanija „Emaar“, predvođena biznismenom Mohamedom Alabarom, planira ulaganje od 35 milijardi eura u megaturistički kompleks na Velikoj plaži, koja se prostire na 13 kilometara i obuhvata oko 20 miliona kvadratnih metara. Projekat uključuje izgradnju luksuznih hotela, apartmana, marina, turističkih sadržaja, velikog aerodroma, moderne bolnice, dva univerziteta i drugih infrastrukturnih objekata.
• Zakup na 90 godina: Velika plaža biće data u zakup na 90 godina, što je uobičajena praksa za ovakve megaprojekte, omogućavajući investitoru dugoročno upravljanje, dok Crna Gora zadržava vlasništvo nad zemljištem.
• Razvoj drugih turističkih lokacija: Iako je Velika plaža u fokusu, sporazum otvara vrata za investicije i na drugim lokacijama, poput budvanske rivijere i nudističkog ostrva Ada. Na primjer, kompanija iz UAE, koju zastupa šeik Sultan bin Kalifa bin Zajeh al Nahijan, planira ulaganje od 2 milijarde eura u elitno turističko naselje u Budvi!?

3. Ostale oblasti saradnje

Sporazum nije ograničen samo na Veliku plažu ili turizam, već obuhvata i šire oblasti saradnje:

• Infrastrukturni projekti: Pored turističkih sadržaja, planira se izgradnja infrastrukture poput aerodroma i bolnica, što može imati širi uticaj na privredu Crne Gore.
• Obrazovanje i zdravstvo: Sporazum predviđa izgradnju dva univerziteta i najmodernije bolnice na Balkanu, što ukazuje na ambiciju da se unaprede i ovi sektori.
• Održivi razvoj: Kompanija „Emaar“ primenjuje ESG standarde (zaštita životne sredine i održivost), što bi trebalo da obezbijedi da projekti budu ekološki prihvatljivi i doprinesu kvalitetu života.

4. Pravni i administrativni aspekti

Sporazum uključuje nekoliko kontroverznih pravnih elemenata:

• Izuzimanje od zakona: Sporazum suspenduje određene crnogorske zakone, uključujući one o javnim nabavkama i tenderskim procedurama, što je izazvalo kritike nevladinog sektora. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) upozorila je da ovo otvara prostor za korupciju i pranje novca.
• Odgovornost UAE: Sporazum predviđa da UAE garantuje za investitore, ali ne snosi odgovornost ukoliko oni ne ispune obaveze ili budu uključeni u nezakonite aktivnosti. Ovo znači da Crna Gora nema pravni osnov da pokrene postupke protiv UAE u slučaju problema.
• Netransparentnost: Kompletan proces potpisivanja sporazuma je kritikovana zbog netransparentnosti i užurbanosti, što je izazvalo zabrinutost lokalne zajednice i nevladinog sektora.

5. Širi kontekst i implikacije

Sporazum ima i šire implikacije za Crnu Goru:

• Regionalni razvoj: Projekti poput ovog na Velikoj plaži mogu pozicionirati Crnu Goru kao lidera u turizmu na Zapadnom Balkanu, gde Alabar vidi „novu Evropu“ sa velikim potencijalom za rast.
• Ekonomski rast: Investicije ovog obima mogle bi značajno povećati BDP Crne Gore i smanjiti zavisnost od drugih sektora, ali i povećati rizik zavisnosti od turizama.
• Lokalna zajednica: Iako lokalna zajednica u Ulcinju nije protiv investicija, protivi se zakupu na 90 godina i traži veću transparentnost i uključenost.

6. Zaključak

Sporazum između Crne Gore i UAE obuhvata širok spektar oblasti, sa fokusom na ekonomsku i turističku saradnju, posebno kroz megaprojekat na Velikoj plaži u Ulcinju. Iako ima potencijal da transformiše crnogorsku privredu, posebno turizam, izaziva i ozbiljne dileme zbog netransparentnosti, pravnih izuzetaka i rizika od korupcije. Osim Velike plaže, sporazum otvara vrata za investicije u drugim djelovima zemlje, uključujući Budvu, kao i za razvoj infrastrukture, obrazovanja i zdravstva, što može imati dalekosežne efekte na privredni razvoj Crne Gore.