Piše: mr Dejan Abazović

Kako smo već pisali (RAT OKO ČIPOVA I GEOPOLITIKA), u današnjem svijetu, gdje tehnologija određuje moć nacija, Kina vodi žestoku bitku za nezavisnost u poluprovodničkoj industriji. Sankcije SAD-a, posebno one usmjerene na ograničavanje pristupa naprednim čipovima i proizvodnoj opremi, natjerale su zvanični Peking da preispita svoju strategiju. Između ostalog, odgovor je došao u obliku agresivnog prelaska na RISC-V arhitekturu, koju promoviše osam državnih institucija. Ovaj potez nije samo tehnički izbor – radi se o dugoročnom planu za preoblikovanje globalne ravnoteže moći.

Tehnologija kao pitanje nacionalne sigurnosti

Za Kinu, poluprovodnici su postali simbol moguće ranjivosti. Zabrana korištenja ARM tehnologije za Huawei 2019. godine, kao i blokada nabavke najsavršenijih litografskih mašina holandskog ASML-a, pokazale su koliko je Kina zavisna od stranih tehnologija. Kao odgovor, Peking je pokrenuo niz mjera. Program “Made in China 2025” postavio je cilj da se do sredine vijeka izgradi potpuno samodrživa industrija. U tu svrhu, uloženo je preko 50 milijardi dolara u domaće kompanije poput SMIC-a, koje rade na proizvodnji čipova. Nedavne smjernice za prelazak na RISC-V arhitekturu samo su nastavak ovog trenda – država koordinira industriju, istraživače i zakonodavce kako bi stvorila zajednički front.

RISC-V: Otvorena arhitektura za zatvorenu geopolitiku

RISC-V nije slučajna alternativa. Kao otvoreni standard, ova arhitektura omogućava Kini da zaobiđe sankcije i razvija čipove bez straha od zabrana. Za razliku od ARM-a ili x86, čiji su vlasnici pod uticajem SAD-a ili EU, RISC-V nije vezan za bilo koju državu. To Pekingu daje prostora da kreira paralelni ekosistem – od dizajna čipova do proizvodnje i razvoja softvera. Primjeri već postoje: Alibaba je razvio RISC-V procesor XuanTie za cloud i AI, a kompanija DeepSeek radi na čipovima za mašinsko učenje. Cilj je jasan: izgraditi lanac vrijednosti koji neće imati nikakve veze sa Zapadom.

Globalna trka u kojoj nema milosti

Ovaj korak dio je šireg tehnološkog hladnog rata između SAD-a i Kine. Dok Washington pokušava usporiti Peking sankcijama, Kina odgovara prilagođavanjem. Umjesto da se takmiči u proizvodnji najnaprednijih čipova (3nm ili 5nm), fokusira se na zrele tehnologije (14nm i 28nm) koje se koriste u automobilima, pametnim gradovima i vojnim sistemima – sektorima koji ne zahtijevaju vrhunsku performansu, ali su kritični za ekonomiju. Istovremeno, subvencionisana proizvodnja omogućava kineskim kompanijama da nude čipove po nižim cijenama, što ugrožava zapadne proizvođače.

Peking takođe gradi geopolitičke mostove. Kroz inicijative poput “Puta i pojasa” i saradnju sa zemljama BRICS-a, Kina promoviše vlastite tehnološke standarde, nudeći alternativu onima koje kontroliše SAD. RISC-V je dio te strategije – alat za izvoz uticaja.

Prepreke koje ne smiju biti podcijenjene

Uprkos ambicijama, izazovi su ogromni. Proizvodnja najsavršenijih čipova i dalje zahtijeva opremu koju Kina nema niti može nabaviti zbog sankcija. Bez EUV litografskih mašina ASML-a, napredak u proizvodnji 3nm čipova ostaje san. Čak i kada je u pitanju RISC-V, kineske kompanije još uvijek koriste američke EDA alate (softver za dizajn čipova) kompanija poput Cadencea. Ako SAD odluči da blokira i tu granu, Peking će biti prisiljen ubrzati razvoj domaćih rješenja – što zahtijeva vrijeme i ogromne resurse.

Bitka za budućnost

Kina ne želi samo preživjeti – želi promijeniti pravila igre. Prelazak na RISC-V arhitekturu više je od tehnološkog poteza. To je pokušaj da se svijetu ponudi alternativa koja će smanjiti dominaciju SAD-a u poluprovodničkoj industriji. Ako Peking uspije izgraditi funkcionalan RISC-V ekosistem, dobit će alat za redefinisanje globalnih tehnoloških lanaca.

Međutim, put do tehnološkog suvereniteta pun je zamki. Sankcije, tehnički jazovi i pritisci saveznika SAD-a se mogu smanjiti, ali ne mogu zaustaviti kineske ambicije. Bez obzira na ishod, jedna stvar je jasna: tehnologija je najaktivnije bojno polje, a Kina ulaže sve resurse kako bi na njemu pobijedila. Ova borba neće odrediti samo sudbinu čipova – odrediće ko će pisati pravila digitalne budućnosti.