Piše: mr Dejan Abazović

Nakon godina koje su pojeli skakavci globalisti, sputana neokonzervativnim utiecajima, Amerika se vraća sebi. Nova administracija, inspirisana vizijom stratega iz prvog Trump-ovog mandata, Stevea Bannona, odlučno se okrenula realpolitici. Bannon je bio zagovornik nacionalnog suvereniteta i vjerovao je u svijet snažnih nacionalnih država koje sarađuju na bazi vlastitih interesa, a ne nametnutih ideologija. Ova vizija, slična onoj Charlesa de Gaullea o “Evropi nacija”, sada se ostvaruje kroz obnovljeni dijalog s Rusijom.

Evropa, još uvijek zarobljena ideološkim okovima, u kojoj se uticaj duboke države osjeća sve snažnije, sve više gubi dodir s realnošću. Dosta je bilo ideoloških floskula i nametanja “woke” kulture. Te dekadentne pošasti koja je besramno zatrovala sve pore zapadne civilizacije. Kao što je Oswald Spengler predvidio u “Propasti Zapada”, društva koja se prepuštaju dekadenciji i nihilizmu osuđena su na propast.

Vrijeme je da se Evropa probudi iz sna i shvati da se svijet mijenja. Umjesto da se opire tom procesu, Evropa bi trebala pronaći svoje mjesto u novom poretku, baziranom na suverenitetu, pragmatizmu i poštovanju nacionalnih interesa. Njezina politika insistiranja na nastavku sukoba u Ukrajini, uprkos katastrofalnim posljedicama za vlastite građane, vodi je ravno u samouništenje. Svijet nije globalno selo, već poprište nacionalnih interesa. Kao što je de Gaulle govorio: “Evropa se neće graditi od birokrata, već od država.”

Amerika i Rusija, uz Kinu, vodeće svjetske sile, imaju pravo i obvezu štititi svoje interese, čak i ako to znači zaobilaženje briselskih birokrata i ukrajinskih predstavnika. Amerika, predvođena administracijom “poslovnih političara”, i Rusija, predvođena “političarem od riječi”, ponovno preuzimaju inicijativu i kroje sudbinu svijeta. Razgovori u Saudijskoj Arabiji predstavljaju tračak nade za svijet umoran od sukoba. Kao ključni akteri, Amerika i Rusija imaju odgovornost pronaći zajednički jezik i postaviti temelje novog svjetskog poretka.

Crna Gora, kao mala zemlja na Balkanu, često se nalazi u poziciji da balansira između različitih geopolitičkih interesa. Međutim, njezina šutnja povodom razgovora u Saudijskoj Arabiji može se tumačiti kao strah od zamjeranja službenom Bruxellesu. Neodređen i pasivan pristup pokazuje nedostatak samopouzdanja i jasne strategije u vanjskoj politici.

Crna Gora, koja je službeni kandidat za članstvo u EU, prihvaćajući sve stavove Bruxellesa bez kritičkog osvrta, često se ponaša kao da je već de facto članica EU. Ovakva politika ne samo da ograničava njezin suverenitet, već je čini neprimjetnom u važnim geopolitičkim događanjima. Koliko god bila mala, Crna Gora bi trebala aktivno tražiti svoje mjesto u novom svjetskom poretku, koristeći svoj strateški geografski položaj i dobre odnose s različitim akterima.

U vrijeme kada se svijet mijenja, Crna Gora ne može ostati pasivni promatrač. Ona mora aktivno učestvovati u oblikovanju novog poretka, koristeći svoje prednosti i štiteći svoje interese. Bruxelles ne može biti jedini referentni okvir za crnogorsku vanjsku politiku. Vrijeme je da Crna Gora pronađe sebe i svoj suverenitet te zauzme mjesto koje joj pripada na međunarodnoj sceni. Hajde da iskoristimo jedinstven istorijski trenutak i Crnu Goru učinimo ponovo velikom – MMGA.

(Autor je ICT konsultant)